Pozivamo vas na novu Izvedbenu konferenciju 28.9.2024. na ADU-u, 14-18h

 

9. Izvedbena konferencija – ZAOKRETI

28.9.2024., Akademija dramske umjetnosti, Trg Republike Hrvatske 5

Od 14 do 18h (možda i malo duže, bez oštrih rezova)

Prijave: e-mailom na cetveroruka@gmail.com
Broj sudionika/ca: 40

Programski i organizacijski odbor konferencije: selma banich, Lada Čale Feldman, Ana Letunić, Marina Petković Liker

 

IZVEDBENA KONFERENCIJA specifičan je format koji spreže izvedbu i izlaganje te bez hijerarhiziranja povezuje umjetnike/ce, kritičare/ke i teoretičare/ke s raznih područja (likovnost, kazalište, ples, glazba, književnost, novi mediji…) i publiku. Pokazala se kao idealan poligon za preobražaj kolektivne ranjivosti empatijom i dubljim razumijevanjem zajedničkog ljudskog iskustva i doživljaja umjetnosti. Sudeći prema dojmovima dosadašnjih sudionika – pojam ravnopravno podrazumijeva izlagače/izvođače i publiku – nameće se i kao matrica za izgradnju i njegovanje snažnije kreativno-recepcijske zajednice.

Na 9. Izvedbenoj konferenciji ćemo se na različite izvedbene i predavačke načine pozabaviti fenomenom egzistencijalnih, profesionalnih, emocionalnih, političkih, identitetskih i inih zaokreta koji nastupaju u trenucima kada se postojeća zaliha iskustava, doživljaja, znanja, orijentacija i planova čini zasićenom ili iscrpljenom, kada imamo dojam da se horizonti sužavaju, umjesto da se šire, kada je potrebno zaokrenuti u nekom drugom pravcu, pa stoga možda pritom i žrtvovati štošta što nas je dotad definiralo, nanovo izumiti svoju poziciju, svoje fizičke i mentalne mape kretanja i svoje mreže podrške. Izvedbe koje zaokrete tematiziraju tiču se upravo te ambivalencije dobitka/gubitka, afekcije drugih oko nas, naše volje – ili nužde – da prema sebi, ali i svojoj bližoj i daljoj socijalnoj okolini svejedno budemo „okrutni“, itsl. Nužda da se “zaokrene”, naime, nikada nije samo osobne naravi: uvijek je ujedno i simptom neke sistemske nelagode, pa utoliko zaziva preobrazbu širega kazališnog, socijalnog, institucijskog, pedagoškog a onda i mikro- ili makro-političkog konteksta i njegove “klime”.

Konferencija će se odvijati u uobičajenom dvostrukom formatu: u prvome dijelu susreta sudionici će kroz četiri izvedbena odgovora uroniti u temu zaokreta. Inspirirano time, u drugom dijelu će se odvijati komunikacija među svim sudionicima, ali na organizirani način, u formatu vođene, neprisilne razmjene i, zašto ne, uzvratnih intervencija svih sudionika/ca.

Četiri izvedbena odgovora izložit će: Karla Crnčević, Kristina Gavran, Irma Omerzo i Jan Samek.

Pozivamo vas da nam se pridružite i svojim zaokretom ili nezaokretom sudjelujete na 9. Izvedbenoj konferenciji.

Prijavu pošaljite e-mailom na cetveroruka@gmail.com, najkasnije do 26.9.

 

 

Program

14 h okupljanje, uvod, početak

14:20 Izvedbena izlaganja

Kristina Gavran: Otpuštam stvari i odlazim

Jan Samek: Isprobavanje rada

Karla Crnčević: Divlje cvijeće

Irma Omerzo: Reducirana redukcija

oko 16 h razgovor

oko 18 h završetak

 

ZAOKRETI

“Čini mi se da je za bavljenje umjetnošću uvijek potrebna neka vrsta zaokreta, a pogotovo unutar lokalnog produkcijskog konteksta. Zaokret je za mene način nužne prilagodbe, izbjegavanja neprihvatljivih kompromisa te izazov da i dalje radim to što volim. Ovisno o količini stupnjeva zaokretanja, zaokret biva više ili manje neugodan, više ili manje neizvjestan. Nije mi fora, ali drugačije ne mogu.” 

Irma Omerzo

“Okretanje oko svoje osi u nadi za novom perspektivom.” 

Karla Crnčević

“Osim kao umjetnički postupak, zaokrete je važno primjenjivati unutar procesa rada. 

Posebno kada taj proces nose studenti. Važno je da zaokrećemo već uspostavljene uloge, hijerarhije iprincipe rada jer jedino tako učimo. Ono što zaokret otvara jest prostor rizika, a izlaganjem vlastitog rada riziku sve je veća šansa za otkrivanjem nekog novog alata, saznanja ili dokidanja nametnutih politika rada.”

Jan Samek

“Zagledala sam se u riječ zaokret i vidjela dvije strane: za-okret, ali i zao-kret. Upisana je lakoća pokreta, okretanje oko sebe, ali ima tu i nešto zlokobno, nešto što nas tjera iz zone sigurnosti i nanosi nam neugodu. Zaokreti mogu biti bolni ili laki, izabrani ili nametnuti. Trebamo li im se prepustiti pa nek nas rijeka nosi ili plivati svom snagom?”

Kristina Gavran

 

O IZVEDBENIM ODGOVORIMA

 

KRISTINA GAVRAN: Otpuštam stvari i odlazim

Moja je biografija đumbus. Volim tu riječ đumbus, tako je moja baka opisivala nered u dječjoj sobi. “Opet si napravila đumbus”, rekla bi ona. Moja biografija, curriculum vitae, privatni život; sve je to puno zaokreta, novih početaka, odustajanja, brzih odluka, propadanja, stvaranja. Kao da mi sve brzo dosadi ili me život iznenadi, a ja objeručke prihvatim, žongliram, trčim malo u jednom smjeru, malo u drugom, malo se izležavam ispražnjena od ideja. Tako se udam u Indiju, preselim u Englesku, ostavim kazalište, pišem prozu, iskusim tri kućna poroda, doktoriram i okačim na sebe titulu dr, pa onda ništa posebno s njom ne napravim, zujim od projekta do projekta, biram kuću koju ćemo evo uskoro kupiti, proučavam kredite, idem na školske sastanke, stvaram ovaj put audio- immersive projekte, pa onda odlučim sve ostaviti, prodati i podijeliti stvari i krenuti u avanturu oko svijeta uz filozofiju worldschoolinga. Nije lako riješiti se stvari nakupljenih u jednoj fazi života; crvena IKEA sofa koja nas je pratila kroz pet podstanarskih stanova, knjige, odjeća, dječje igračke, jastuci, madraci i nakit. Oslobođeni svega, krećemo prema istoku, polako, pa još polakše, od Grčke pa sve do Japana. Dok putujem, ništa ne pišem, ne dijelim na social media, ne vodim dnevnik niti skupljam bilješke za novu knjigu. Trebalo bi nekako “unovčiti” taj zaokret, imati od njega neke koristi, postati influencer ili ozbiljan pisac s avanturom u nogama. U petak slijećem u Zagreb nakon 15 mjeseci putovanja, u subotu predstavljam svoj zaokret na konferenciji Četveroruke. Nemam odgovore, samo pitanja.

 

JAN SAMEK: Isprobavanje rada 

Kroz izlaganje nastojimo, iz studentske perspektive, predstaviti zaokrete koje smo koristili u procesu i pojasniti kako je do njih došlo – kako zaokret može biti snažna i slojevita reakcija na zbilju i što se događa s radom jednom kada se zaokrenemo? Koje sve nametnute politike rada zaokret briše i kako izgledaju prostori koje otvara? 
Sam izvedbeni odgovor zaključit ćemo ulazom u tijela koja su nastala primjenom zaokreta.

 

KARLA CRNČEVIĆ: Divlje cvijeće

Kratki eksperimentalni film Divlje cvijeće nastao je 2022. iz potrebe za novim pogledom na stari materijal, novim pogledom na materijal koji dugo nije viđen, za ponovnim promišljanjem što vidimo i kako, kad gledamo prvi put, kad gledamo kroz leću kamere i čega se sjećamo da smo vidjeli.
Za Zaokrete – iz pokreta kamere koji se od uništene kuće okreće prema ružičastom cvijeću naglas izgovaram sve zaokrete koji su se posljednjih mjeseci dogodili u mom gledanju: arhiva, rupa u arhivima, rupa u narativima, iskrivljenih sjećanja, solidarnosti, otpora zaboravu i novih slika koje svakodnevno naviru. 

 

IRMA OMERZO: Reducirana redukcija

Polazeći od pitanja kada znamo da nam je nečega previše i kako znamo koliko nečega nam je dovoljno, “Redukcija” razlaže različite, često kontradiktorne, aspekte života u 21. stoljeću – od imperativa potrošnje do nužnosti brige za okoliš, od zahtjeva za discipliniranjem tijela do perspektiva tjelesne meditacije. Na taj način različiti slojevi i implikacije smanjivanja, dokidanja, smirivanja, minimiziranja, sužavanja i stišavanja grade tekstualni i plesni vokabular ove predstave. Odabirući intimni, osobni prostor publike kao svoj prostor izvođenja, predstava samu sebe namjerno prostorno smanjuje, omogućujući tako publici puno neposredniji doživljaj plesa. “Redukcija” je duet koji se izvodi u privatnom prostoru publike koja tako može “naručiti” izvedbu predstave na svoju kućnu adresu, u svoj stan ili kuću. Na ovaj se način neke od tema predstave – značaj osobnog prostora, odnos javnog djelovanja i intimnog prostora, smisao kolektivnog djelovanja – zrcale i u načinu njezine izvedbe. Publika tako, pozivajući predstavu u svoj privatni prostor, omogućava jedinstvenost svake izvedbe te, otvarajući svoj intimni prostor za izvedbu predstave, “Redukciji” dodaje novi sloj značenja na temu zajedništva. 
Neke dijelove predstave ne mogu prezentirati na ovoj konferenciji, pa radim zaokret ispitujući što će se desiti ako materijale iz predstave uz nekoliko uputa ponudim publici i tako joj prebacim povjerenje ili odgovornost izvedbe.

 

 

O IZLAGAČIMA 

Karla Crnčević magistrirala je dramaturgiju na ADU u Zagrebu i filmsku arhivistiku na studiju Elias Querejeta u San Sebastianu. Dugi niz godina radi kao filmska i kulturna radnica u različitim uvjetima proizvodnje.  Video radove izlagala je u galerijskim prostorima u domaćem i međunarodnom kontekstu. Povremeno surađuje s portalima Kulturpunkt, Bilten i Slobodni Filozofski.
Članica je Centra za dramsku umjetnost te jedna je od osnivačica i organizatorica Unseen festivala (www.unseencavtat.com) koji se bavi prikazivačkim i kulturnim politikama, te revitalizacijom kino prostora. Njezin prvi kratkometražni film Divlje cvijeće prikazan je na više od pedeset međunarodnih festivala (FidMarseille, Zinebi, Dokufest…), te nagrađen na nekoliko njih. Njezin prvi dugometražni dokumentarni film Zemlja za nas nedavno je završen u produkciji Zagreb filma i premijerno prikazan na Subversive film festivalu u Zagrebu, trenutno je u distribuciji.
Zanima je memorija kao prostor spekulacije i njezin odnos s pokretnom slikom.

Kristina Gavran diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a doktorirala na Sveučilištu Loughborogh u Velikoj Britaniji istražujući pripovijedanje istinitih priča (True-Life Storytelling). Piše drame za djecu i odrasle, priče, pjesme i romane, surađuje s kazalištima u Hrvatskoj i Engleskoj. Neki njoj bitni radovi: drame za djecu „Dječak koji je tražio zmaja“, „Koruptivitis u Mišogradu“ i “Plačko”, drame za odrasle „Spremni“ i „Pepper and Honey“, audio-pripovjedački projekt „BOSA“, knjige Kiša u Indiji, Ljeto u Berlinu, Gitara od palisandra i Između, istraživački projekt“Birth Stories”. 
Kristina živi u Hrvatskoj, Engleskoj i Indiji. Razlog zbog kojeg je pozvana na konferenciju “Zaokreti” jest taj da je 2023 prodala i poklonila sve materijalne stvari koje su se nakupile tijekom deset godina života u Engleskoj, pa s mužem i troje djece krenula na put oko svijeta. Nakon više od godinu dana, Kristina završava puni krug putovanja dolaskom u Hrvatsku. “Zaokrete” doživljava kao priliku refleksije na sve što je to putovanje otvorilo – pitanja, snove, mogućnosti, brige, planove.

Irma Omerzo, koreografkinja suvremenog plesa i instruktorica metode Feldenkrais. Plesno obrazovanje i dugogodišnju plesačku karijeru stječe u Francuskoj. U Zagrebu 2001. osniva umjetničku organizaciju MARMOT. Autorica je cjelovečernjih plesnih predstava Mi-Nous, «Meni ti to nije baš…», Euro vizija, Kratki program br.1, Foto-plession, Treći kratki program – Trisolistice, Odijelo ne čini čovjeka, Vizita, Ništa, Tehnika, Meteo, Do kosti, U hodu, Razlikovanja, Opna, Spektakl, Nevidljivi (ples), Redukcija te plesnih filmova: Meteo, Plesati sa…, Sivo, Trisolistice, U našem gradu, Zašto volim ples?. Potpisuje i kraće plesne instalacije za nekazališne prostore, performanse, akcije, programaciju plesnih filmova, te suradnje s likovnim umjetnicima, performerima, kazališnim i filmskim redateljima.
Dobitnica je strukovne nagrade Udruge plesnih umjetnika Hrvatske kao i Nagrade hrvatskog glumišta. Od osnivanja Studija suvremenog plesa pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu redovito drži nastavu Koreografije, Feldenkrais metode, Plesa i filma te Izvedbenih radionica i projekata.

Jan Samek je student prijediplomskog studija Dramaturgije. U protekle dvije godine realizirao je nekoliko autorskih i suautorskih projekata u polju izvedbenih umjetnosti:
Nova cura, režija i tekst: Jan Samek, Teatar Tirena 
jationonaonomivioni, režija: Jan Samek, dramaturgija: Ida Antunović, Jan Samek, F2
jationonaonomivioni 2.0, režija: Jan Samek, dramaturgija: Ida Antunović, Jan Samek,
LiberSpace
One Flesh, režija i koreografija: Mateo Babić i Jurica Nikolić, dramaturgija i tekst: Jan Samek
Redni broj: 41, režija, koreografija, dramaturgija: Nina Jugo i Jan Samek
Nori, koreografija: Jana Božić, dramaturgija: Jan Samek
Voda vodi, koreografija: Mateo Babić, dramaturgija i asistent koreografije: Jan Samek
U radu najveći fokus stavljam na proces i načine rada, istražujem ih s ciljem stvaranja jasnijih principa uključivog i ne-hijerarhijskog rada.