Anima dramaturgica, 2019.

4. Izvedbena konferencija – Anima dramaturgica: ženski principi oblikovanja izvedbe

 

12. i 13.9.2019. 

ADU, scena F22, Frankopanska 22

17 – 21 h

 

 

Ženski i feministički oblici, uporišta i perspektive izvedbe, odnosno djelovanja u doba hipertrofije patrijarhalne svijesti, i prostor ženskog

Polje zapadne umjetnosti oblikovano je muškim očištem, maskulinom logikom i patrijarhalnom paradigmom, “prirodnim” vrijednostima koje su žene u 20. stoljeću ozbiljno i izravno počele osporavati i dovoditi u pitanje. S razvojem feminiz(a)ma artikulirali su se različiti filozofski i teorijski koncepti kojima se napadao falocentrizam, dok su se istovremeno u praksi javljale različite strategije koje su podrivale i izazivale dominantne oblikovne principe. Ovo heterogeno polje borbe i pregovora u teoriji i praksi danas ispunjavaju često nepomirljive teorijske perspektive, u kojima ipak pronalazimo zajedničku ishodišnu točku. Iz ove pozicije krećemo u četvrtu Izvedbenu konferenciju kroz koju želimo istražiti drugačije načine progovaranja u različitim umjetničkim disciplinama, koji se svojim izrazom opiru postojećim, ustaljenim, dominantnim, a često i normativnim obrascima koje nerijetko preuzimamo, prihvaćamo i reproduciramo bez preispitivanja.

više o temi

 

 

Program:

 

Četvrtak, 12.9.2019., 17 – 21h

Radna grupa Anima dramaturgica: ženski principi u oblikovanju izvedbe

Radna sesija započet će izlaganjima prijavljenih primjera različitih ženskih principa strukturiranja i rada, a nastaviti se kroz moderirano zajedničko analiziranje i mapiranje te otvoreni razgovor i razmjenu pitanja. Ishod rada (mapa sakupljenih primjera, strategija i pitanja) bit će predstavljena u sklopu drugog izvedbenog dana konferencije, koji je otvoren za sve.

 

Petak, 13.9.2019., 17 – 21h

od 16.30 registracija, upoznavanje i piće dobrodošlice

17.00 – 18.40 PRVI DIO:

Otvorenje

Pozvana izvedbena izlaganja:

Sabina Mikelić: Filming Beyond, Voicing Relations (Snimanje onkraj, izražavanje odnosa)

Moje istraživanje bavi se činom snimanja i načinom na koji kroz sam čin i njegov alat (kameru) mogu ispitati povjerenje i odnose s akterima (subjektima) filma, dok u isto vrijeme postaje vidljiva i složenost odnosa između redatelja i protagonista. Shvatila sam da se intruzivnost kamere može nadići jedino istovremenim prihvaćanjem i propitivanjem samog uređaja i izvedbe pred njim. Važnost ovog istraživanja i projekta za mene leži u ostvarivanju autoriteta nad procesom, stjecanju povjerenja u svijet i otkrivanju jednostavnosti, čudnovatosti, nježnosti i ljepote međuljudskih odnosa posredovanih kamerom.

Iranska umjetnica J.P.: I’m singing (Pjevam)

Video projiciran na velikom ekranu sadrži prizore iz mog performansa Pjevam (I’m singing) te snimke mene koja govorim, dajem upute prisutnima, itd. Unatoč bivanju u različitim prostorno-vremenskim kontekstima, prisutnost opipljivog objekta (kolača koji peku sudionici u suradnji sa mnom) preklopit će naše prostorno-vremenske prisutnosti. Za vrijeme tog događanja želim podijeliti neke misli iz svog procesa rada / o svom procesu rada, vezane uz privatni prostor, dnevno-rutinske aktivnosti, defamilijarizaciju, žensko nastojanje. Postoji jasan cilj unutar jednostavnog čina pečenja kolača i uvijek postoji uputa za postizanje tog cilja. Zašto ga želim dekonstruirati kako bih stvorila prostor u kojem su mogući bezbrojni pristupi.

Marina Petković Liker: Kazališno iskazivanje neiskazivog

Jako rano osjetila sam potrebu raditi kazalište koje je reakcija i odgovor na svijet koji me okružuje, ali s obzirom na znanja i pravila kojima sam bila okružena, nije bilo lako dopustiti si da je ta reakcija slobodna u meni na način na koji je ja doživljavam. Klasičan tekst, dramsko pismo ili riječi jednog autora nisu me zadovoljavale, uvijek su govorile puno manje od onoga što sam htjela reći i uvijek su koristile puno više riječi nego što sam ih htjela koristiti. I tematski i izvedbeno, osjećala sam da u meni i u jeziku koji želim izraziti postoji nešto intenzivno neiskazivo. I tu je bila moja nemoć. Dugo mi je trebalo da toj nemoći pridam važnost. Na Izvedbenoj konferenciji predstavit ću proces rada na razvijanju tog jezika.

Prezentacija dokumentacije ishoda Radne grupe prvog dana konferencije (mapa sakupljenih primjera, strategija i pitanja)

PAUZA

19.00  DRUGI DIO:

Uvod u zajednički razgovor i otvaranje dodatnih perspektiva –  Marija Ott Franolić, Josipa Bubaš, moderira Petra Belc

Zajednički razgovor

Planirani završetak oko 21h

**************************

Foto galerija

 

Fotografirale: Nina Đurđević i Lara Varat

 

Iz medija:

“U trenutnom društvenom kontekstu kulturni i umjetnički rad ne smatra se “pravim” radom, on prema neoliberalnim kapitalističkim kriterijima nije dovoljno važan i koristan. Zbog toga ga je moguće povezati s također nevidljivim, reproduktivnim odnosno kućanskim radom koji većinom dopada žene. Stoga ne čudi da se u različitim istraživanjima ističe određena strukturna bliskost, paralelizam umjetničkog i ženskog rada: osim što su nevidljivi i ne doživljava ih se kao rad u punom smislu riječi, u oba slučaja nerijetko se radi o emotivnom radu, onome koji se odvija jer se nešto voli, jer nam je do nečega stalo. Uz to, rad u okviru izvedbenih umjetnosti nalazi se u posebno nesigurnom položaju zbog svoga po definiciji privremenog i nematerijalnog karaktera.”

Hana Sirovica, 17.9.2019., Kulturpunkt.hr

 

Projekt je podržan od Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.