MISIJA
Četveroruka je usmjerena na stvaranje platforme za umjetnička istraživanja i multimedijalne radove koji redefiniraju izvedbene elemente (umjetnik, izvođač, publike, prostor, vrijeme, teme, tekst/jezik/govor izvedbe,…) u odnosu na suvremenu kulturu i umjetnost. Zalaže se za stvaranje konteksta unutar kojeg je moguće pronaći i/ili artikulirati “ono što neostaje”. Okuplja različite umjetnike s ciljem motiviranja, pokretanja i oblikovanja zajedničkih umjetničkih odgovora na svijet koji nas okružuje. Zauzima se za angažirani i empatijski pristup intimnim i kolektivnim ranjivim i neatraktivnim temama te neprestano propitivanje izvedbenih formi i njihovih suodnosa sa suvremenim društvenim kretanjima i promjenama. Djeluje kroz umjetničko-istraživačke izvedbe, edukaciju, inovativne projekte i razvoj publike.
PROBLEM IZVEDBENOG RAZMIŠLJANJA
Izvedbenost koju istražujemo pokušava podijeliti neke izdvojene trenutke bivanja, promatranja, reakcije i kreacije. Ona je uspostava fine komunikacije u dijeljenju ‘bolnog’ – intimnog, teškog, političkog – mjesta. Zato uvijek želimo okupiti grupu sudionika/ca – istovremeno suradnika kao i posjetitelja, koji će, prolazeći kroz korake projekta, sa nama otvarati osobna i zajednička pitanja i teme i stvarati ekspertizu ne samo na umjetničkom, već i na civilnom nivou djelovanja.
Društveni angažman je za nas u kazalištu kao mjestu su-djelovanja, su-bavljenja onim što je oko nas. Nastojimo rastvoriti i postaviti mapu tijela, prostora i doživljavanja te izvedbu postavljamo na mjesto koje sugerira miješanje razina, zbilju i odmak od nje te umnažanje perspektiva promatranja.
Zanimaju nas intuicija, slušanje, prihvaćanje, su-djelovanje, kao odgovor na život, na stravu (teror) i gubitak, na metodologiju kapitalističkog programiranja, kao izmješten pogled na situaciju u kojoj jesmo kao društvo, situaciju krize, gdje nam se tako često čini da nema nade, dok, ipak, kontinuirano djelujemo. Možemo li predočiti tu duboku razdijeljenost kojom (ne) vladamo…? Možemo li iz toga kreirati izvedbenu reakciju?
Zanima nas bavljenje materijalnošću veza koje se uspostavljaju kazališnim događanjem između njegovih sudionika, te oblikovanjem tih materijalnosti (bile one u tekstu, pokretu, video-snimci, razgovoru ili samoj osviještenoj prisutnosti) sa sviješću da je svako oblikovanje plod zajedničkog ulaganja subjektiviteta i publike i izvođača.
Redateljica i voditeljica umjetničke organizacije ‘Četveroruka’ Marina Petković razvijaja rad kao laboratorij za umjetnike (kazališne, plesne, vizualne, itd) i ne-umjetnike na razmeđi između umjetničkog i osobnog/terapeutskog, s idejom da se granica između to dvoje još jednom propita, destigmatizira i da se osobni potencijal/problem pojedinca, umjesto da bude kontroliran i normatiran, može pretvoriti u element pobune/umjetničkog izraza.