Lovro Rimac:
Zanima me umjetničko-istraživački pristup projektima i ravoju vlasitog izvedbenog i autorskog jezika. Volio bih produbiti ovu ideju ‘genetskog nasljeđa’ u kazalištu. Volio bih razgovarati s više izvođača o njihovom podrijetlu te kako je to – od kud su potekli – utjecalo na njih kao ljude i izvođače. Možda je to neki predmet koji ih podsjeća na djetinjstvo, njihovu baku, mjesto iz kojeg su potekli ili je to pjesma koja čini isto, budi neki doživljaj koji se pretvara u potrebu za dijeljenjemtog iskustva s publikom. Možda je to doslovni komad zemlje koji izvođač nosi sa sobom te istražuje što mu prisutnost te zemlje radi, možda ništa, a možda neki fizički odnos s tom zemljom, potreba da se s njom glasovno poveže itd.