Lovro Rimac i Dora Dimić Rakar mladi su umjetnici koji su se upustili u istraživanje različitih jezika i njihov je rezultat multidisciplinarna izvedba, koja uključuje video rad te fragmentirane osobne iskaze. Istaživanje su proveli kroz razgovore s ljudima koji žive u Hrvatskoj, no izvorni su govornici drugih jezika – ili su došli u Zagreb u potrazi za poslom, ili ovdje žive cijeli život, ali su odrastali u višejezičnim zajednicama.
Kroz proces su se bavili pitanjima poput: mijenja li jezik koji govorimo govor tijela, postoje li neke specifičnosti određenih jezika koje se također očituju u gestama i mimici, koje emocije izaziva materinski jezik, a koje jezik koji je za govornika slabije poznat, stvara li strani jezik ‘strano tijelo’ itd.
Otuđenost koju su osjetili u jeziku prenijeli su u obliku izvedbenih video odgovora u kojima su kombinirali audio dijelove intervjua s pejzažnim asocijacijama, a također su se bavili vlastitim jezičnim i kulturalnim nasljeđem, te pitanjem što njima znači mišljenje i govor na drugim jezicima, osjećaju li neki jezik i neka mjesta kao jednako ‘svoja’. Rezultat je interdisciplinarna izvedba koja se bavi temom doma, pripadnosti i razumijevanja.
