Podivljalo, ili opera diranja, je spekulativna forma – utočište za superheroine dodira i njihove moći senzoričko-senzualnog science fictiona.

Nova zajednička koreografija Ane Kreitmeyer i Sonje Pregrad.

Glicerin, ksilitol, butan, propan, aluminij, pantenol, izopropilni alkohol, magnezijev i ne samo njegov klorid, soda bikarbona, ulje timijana i čajevca, limonen, linalol, klorofilin, ksantan guma. Krema sa zaštitnim faktorom. Ultraljubičaste zrake. Kvaka javnog wc-a, ispušni plinovi. Freoni iz klima uređaja. Kisele kiše. Pijesak u pustinji, šljunak na plaži, pločice kupaone, parket, plesni pod, zemlja. Grafit iz olovke, tinta, papiri, korice knjiga, plastika prekidača za svjetlo, metal, injekcija, psihoaktivne tvari, pleksiglas, čaj, keramika, staklo, željezo, teflon, inoks, vatrostalna posuda, ciste u jajnicima, nehrđajući čelik, aluminij, celofan, žohar, pas, kornjača, konj. 2368 vrsta bakterija u pupku, bakteriofagi. Kućne biljke i njihovi nametnici. Prašina sastavljena od mrtvih stanica kože, živog i mrtvog grinja i njihovog izmeta, peludi, nusprodukta dima i ispušnih plinova, vlakna odjeće, pesticida.

Jednim dijelom to je pejzaž u kojem svjetlo, prostor, zvukovi, tekstovi, tijela i objekti sačinjavaju različita tkiva jednog tijela osjeta, a drugim je i reakcija na to kako svijet u 2019. dodiruje naša (plešuća) tijela.

Koncept i koreografija: Ana Kreitmeyer i Sonja Pregrad

Izvedba: Ana Kreitmeyer, Ana Mrak, Sonja Pregrad

Oblikovanje prostora/video/grafički dizajn: Marko Gutić Mižimakov

Dramaturgija: Nina Gojić

Glazba: Ana Horvat

Kostimi: Marcio Kerber Canabarro

Oblikovanje svjetla: Igor Pauška

Rad s glasom: Lana Hosni

Podrška: Matija Ferlin

Produkcija: Četveroruka

U sklopu Antisezone 19 – ples u Gorgoni, koja je dio Performance Situation Room / NDA Life Long Burning EU projekta

Projekt je realiziran uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba

Hvala: PC TALA, Centar za kulturu Novi Zagreb, Pogon Jedinstvo, Uferstudios, Branko Kostelnik, Miranda Herceg, Larisa Lipovac, Andrea Hršak, Željko Bašković, Goran Ferčec, Michiel Kuipers, Anna Nowicka

“If embodiment is a precarious interplay, embodiment can also be conceived of as that which allows encounters to take place within a socio- historical (political) context, for a double-touching, an embodiment of touch, is a touching that can never take place unilaterally. Touch belongs first to an other: it comes to me from an other, already addressing itself to an other. Touch instantiates an interruption, it forces me to turn toward you, not necessarily face to face, but always skin to skin, hand to flesh, flesh to flesh. You are untouchable (inasmuch as there is a single “you”). What I touch is that untouchability. I negotiate that untouchability, that surface that cannot be penetrated, the unknown and (in)finite distance which separates me and you.” Erin Manning: The Politics of Touch

+++ENGLISH+++

F E R A L

The glycerin, xylitol, butane, propane, aluminum, panthenol, isopropyl alcohol, magnesium and chlorides otherwise. Soda bicarbonate, thyme and tea tree oil, limonene, linalol, chlorophyllin, xanthan gum. Sunscreen. The Ultraviolet rays. A public toilet door handle, gas emission. The halocarbons from the air conditioner. The acid rain. The sand in the desert, the gravel on the beach, bathroom tiles, wooden floor, dance floor, the earth. The graphite in the pencil, ink, papers, book covers, light switches plastic, metal, a syringe, psychoactive substances, the plexiglass, tea, ceramics, glass, iron, Teflon, stainless steel, refractory vessel, ovarian cysts, stainless steel, aluminum, cellophane, a cockroach, a dog, a turtle, a horse. The 2368 types of bacteria in the navel, bacteriophages. The house plants and their parasites. Dust composed of dead skin cells, alive and dead dust mites and their excrement, pollen, byproducts of smoke and gas emission, clothing fibers, pesticides.

Feral, or the Opera Of Touching, is a speculative format – a sanctuary for the superheroines of touch and their sensory-sensual sci-fi powers.

It is partly a landscape in which light, space, sound, text, bodies and objects make up different tissues of one body of sensation, and partly a reaction to how the world in 2019 touches our (dancing) bodies.

Idea and choreography: Ana Kreitmeyer i Sonja Pregrad

Performance: Ana Kreitmeyer, Ana Mrak, Sonja Pregrad

Set design/video/graphic design: Marko Gutić Mižimakov

Dramaturge: Nina Gojić

Music: Ana Horvat

Costumes: Marcio Kerber Canabarro

Light design: Igor Pauška

Voice work support: Lana Hosni

Support: Matija Ferlin

Production: Četveroruka

In the frame of Antisezona 19 – dance in Gorgona, a part of Performance Situation Room / NDA Life Long Burning EU project.

Project has been realized with financial support of Croatian Ministry of Culture and the City of Zagreb.

The post p o d i v l j a l o / f e r a l appeared first on ČETVERORUKA.

Koreografija utopije, pokret br. 2 @ KARLOVAC DANCE FESTIVAL
/Festival suvremenog plesa i izvedbenih umjetnosti/KDF 009 Zimska edicija

29.11.2019. 20sati Gradsko kazalište Zorin dom

Predstava Koreografija utopije, pokret br. 2, umjetničke organizacije Četveroruka očekuje vas na zimskom izdanju Karlovac Dance Festivala 009! Nakon predstave slijedi razgovor publike s umjetnicima. Moderatorica razgovora je plesna kritičarka Ivana Slunjski. Dođite u što većem broju u Zorin dom 29.11. u 20:00 sati i zabavite se!

*****

Umjetnička organizacija Četveroruka predstavlja prošireno koreografsko istraživanje Sonje Pregrad, Andre Giunia i Tina Dožića o modalitetima međuzavisnosti kao stvaralačkom utopijskom organizmu. Razvijajući koreografiju kao proces međuzavisnosti, u kojemu se vrijeme gradi prelijevanjem jednog medija u drugi, prostor postaje amplificirana rezonancija dodira zvukom, svjetlom, pokretom.

NAPOMENA: u predstavi se koristi stroboskop (izmjenični bljeskovi svjetla)

teaser: https://vimeo.com/336776131

Svjetlo: Tin Dožić
Zvuk: Andro Giunio
Pokret: Sonja Pregrad
Vanjsko oko/uho/tijelo: Gregor Kamnikar i Davorka Begović
Produkcija: Četveroruka

*****
Cijena ulaznica za predstavu:
Ulaznice: 30,00 kn
Učenici, studenti, umirovljenici: 20,00 kn

Prodaja ulaznica: Blagajna GK Zorin dom
RADNO VRIJEME BLAGAJNE
Utorak – petak: 10-12 i od 17-20 sati
Subota: 10 – 12 sati

KDF009 se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, Grada Karlovca, Županije Karlovačke i uz financijsku podršku Zaklada “Kultura nova”.

KDF009 organizacija i produkcija: Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E.Karlovac

The post Gostovanje Koreografije utopije na Karlovac Dance Festivalu appeared first on ČETVERORUKA.

vas s veseljem poziva na premijeru predstave

PODIVLJALO

autorica Ane Kreitmeyer i Sonje Pregrad

u petak 22.11.2029. godine u 20h u Muzeju suvremene umjetnosti

u sklopu programa ANTISEZONA 19 – ples u Gorgoni

Podivljalo, ili opera diranja, je spekulativna forma – utočište za superheroine dodira i njihove moći senzoričko-senzualnog science fictiona. Jednim dijelom to je pejzaž u kojem svjetlo, prostor, zvukovi, tekstovi, tijela i objekti sačinjavaju različita tkiva jednog tijela osjeta, a drugim je i reakcija na to kako svijet u 2019. dodiruje naša (plešuća) tijela

AUTORSKI TIM:

Koncept i koreografija: Ana Kreitmeyer i Sonja Pregrad

Izvedba: Ana Kreitmeyer, Ana Mrak, Sonja Pregrad

Oblikovanje prostora/video/dizajn plakata: Marko Gutić Mižimakov

Dramaturgija: Nina Gojić

Glazba: Ana Horvat

Kostimi: Marcio Kerber Canabarro

Oblikovanje svjetla: Igor Pauška

Rad s glasom: Lana Hosni

Podrška: Matija Ferlin

Produkcija: Četveroruka

U sklopu Antisezone 19 – ples u Gorgoni, koja je dio Performance Situation Room / NDA Life Long Burning EU projekta

Projekt je realiziran uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba

Hvala: PC TALA, Centar za kulturu Novi Zagreb, Pogon Jedinstvo, Uferstudios, Branko Kostelnik, Miranda Herceg, Larisa Lipovac, Andrea Hršak, Željko Bašković, Goran Ferčec, Michiel Kuipers, Anna Nowicka, Martina Granić

Ulaznice po cijeni od 40 kn možete nabaviti na

https://www.entrio.hr/event/antisezona-19-podivljalo-7120

i na ulazu pola sata prije predstave.

The post Premijera PODIVLJALO Ane Kreitmeyer i Sonje Pregrad appeared first on ČETVERORUKA.

Pozivamo vas na pisanje za novi broj Čitanke, časopisa za izvedbeno-teroijske razgovore!

**********************************************************************************

ČITANKA je časopis za izvedbeno-teorijske razgovore. Svaki broj postavlja se tematski uz određene izvedbene teme koje se odnose na različita umjetnička kretanja ili aktualnu izvedbeno-istraživačku problematiku. S obzirom na temu broja, uredništvo predlaže određeno pojmovno polje kao poticaj za pisani odgovor/promišljanje/stvaranje/diskusiju/razgovor. Pozivamo autore da kreativnim pisanim odgovorom pridonesu izgradnji kvalitetnih i poticajnih razgovora, dijeljenja i potpore umjetničkom stvaralaštvu. Tekstovi su autonomni radovi, nova kreativna traganja, nove izvedbene akcije putem kojih se razgovori nastavljaju.

Namjera nam je poticati kvalitetno i iskreno pisanje motivirano određenim izvedbama ili izvedbenim problemima, stoga želimo da autori tekstove slobodno pišu različitim stilovima i formama (kritički, poetski, esejski, stručno, iskustveno, dijaloški, monološki…). Uz vješte pisce pozivamo i one manje vješte te potičemo umjetničko i kritičko pisanje kao sinergijsku akciju.

Želja nam je uspostaviti aktivnu suradnju između teorijskih i praktičnih razmišljanja i radova koji nastaju iz suodnosa, iz razgovora, iz teorijskog ili izvedbenog odgovora na određene pojmove i područja interesa koji se pojavljuju unutar izvedbenog, umjetničkog i društvenog djelovanja.

Čitanka se bavi raznolikim temama vezanim uz izvedbene umjetnosti. Teme se u prvome redu odnose na elemente u kojima se istodobno susreću izvođači, publika i teoretičari/analitičari/kritičari. Svaki broj zamišljen je kao problemski pristup određenom pojmu ili značenjskom polju.

**********************************************************************************

TEMA NOVOG BROJA – ANIMA DRAMATURGICA:

Ženski i feministički oblici, uporišta i perspektive izvedbe, odnosno djelovanja u doba hipertrofije patrijarhalne svijesti, i prostor ženskog

Polje zapadne umjetnosti oblikovano je muškim očištem, maskulinom logikom i patrijarhalnom paradigmom, “prirodnim” vrijednostima koje su žene u 20. stoljeću ozbiljno i izravno počele osporavati i dovoditi u pitanje. S razvojem feminiz(a)ma artikulirali su se različiti filozofski i teorijski koncepti kojima se napadao falocentrizam, dok su se istovremeno u praksi javljale različite strategije koje su podrivale i izazivale dominantne oblikovne principe. Ovo heterogeno polje borbe i pregovora u teoriji i praksi danas ispunjavaju često nepomirljive teorijske perspektive, u kojima ipak pronalazimo zajedničku ishodišnu točku. Iz ove pozicije krećemo u četvrtu Izvedbenu konferenciju kroz koju želimo istražiti drugačije načine progovaranja u različitim umjetničkim disciplinama, koji se svojim izrazom opiru postojećim, ustaljenim, dominantnim, a često i normativnim obrascima koje nerijetko preuzimamo, prihvaćamo i reproduciramo bez preispitivanja.

Želimo unutar suvremenog umjetničkog stvaranja pronaći, imenovati, analizirati i afirmirati subverzivne strategije pripovijedanja i reprezentacije, koje u otporu onim normativnima dolaze iz ženskog ugla.

Unutar dominantnog kazališnog diskursa, principa strukturiranja umjetničke ideje i načina komuniciranja te ideje sa suradnicima i publikom, postoje određene zakonitosti ili strukture formirane razvojem tradicije aristotelijanskog, patrijarhalnog mišljenja. Ipak, paralelno s dominantnim diskursom postoje načini oblikovanja koji uspostavljaju drugačije forme razumijevanja — oblikovanja koja se bave sporošću umjesto brzinom; koja su kružna, ciklička umjesto linearna i konačna; koje nas ne dovode do jednog i jednoznačnog kraja, već nas nekoliko puta dovedu do kraja i ponovno započnu ili možda nikada ne završe… U ovom trenutku — možda i u nedostatku prikladnijeg termina — takav pristup nazivamo ženskim načinom oblikovanja to jest oblikovanjem koje se koristi matrijarhalnom strukturom svijesti (Erich Neumann), iako vjerujemo da ga možemo nazvati i feminističkim strukturiranjem ili feminističkom dramaturgijom.

Započevši od pitanja kakva bi sve mogla biti, odnosno već jest, ta feministička dramaturgija, odlučile smo proširiti polje istraživanja na pitanje strukturiranja općenito — želimo prikupiti, imenovati i opisati kako postojeće tako i utopijske primjere takvog stvaranja novih kodova i načina oblikovanja. Zanimaju nas primjeri različitih (ne samo) umjetničkih praksi, poput plesa, filma, vizualnih umjetnosti, kolektivnih praksi stvaranja i djelovanja… s idejom da je iz njih moguće crpiti znanje i strategije za društveno djelovanje.

MOGUĆE PERSPEKTIVE:

• na koje se načine u umjetničkom/teorijskom izričaju strukturira, reprezentira i upisuje ženski glas
• ženska struktura — psihološko, sociološko i političko
• feministički odgovori u kontekstu dominantnih načina oblikovanja umjetničkih sadržaja
• amaterizam i profesionalizam / poznato, priznato vs nevidljivo, brzina i sigurnost uspjeha i statusa
• patrijarhalna uvjetovanost (izvedbe) teorijskog/znanstvenog rada: strukturiranje znanstvenog i istraživačkog teksta, oblikovanje teze, nedopuštanje govorenja u prvom licu; predavačko/konferencijsko pozicioniranje tijela u prostoru i njihovih odnosa, šutnje, neverbalnog onkraj verbalnog izraza, osjeta i osjećaja
• oblikovanje vremena i prostora izvedbe i bivanje u odnosu izvođača i publike
• moć/nemoć — izvedba moći/izvedba nemoći
• pristup organizaciji rada: hijerarhijske/horizontalne strukture; pregovori, pristajanja, prisile, uvažavanja
• meki otpori i izgradnja paralelnih svjetova
• tjelesnost kao strategija reprezentacije ženskog
• ženska seksualnost kao paradigma za mišljenje modela strukturiranja izraza
• genealogija ženskog stvaranja
• I MNOGE DRUGE PERSPEKTIVE koje su povezane s temom

TEKSTOVE NAM ŠALJITE NA E-MAIL cetveroruka@gmail.com NAJKASNIJE DO 25.10.2019.

The post Poziv na pisanje – ČITANKA – Anima dramaturgica appeared first on ČETVERORUKA.

Ženski i feministički oblici, uporišta i perspektive izvedbe, odnosno djelovanja u doba hipertrofije patrijarhalne svijesti, i prostor ženskog

Polje zapadne umjetnosti oblikovano je muškim očištem, maskulinom logikom i patrijarhalnom paradigmom, “prirodnim” vrijednostima koje su žene u 20. stoljeću ozbiljno i izravno počele osporavati i dovoditi u pitanje. S razvojem feminiz(a)ma artikulirali su se različiti filozofski i teorijski koncepti kojima se napadao falocentrizam, dok su se istovremeno u praksi javljale različite strategije koje su podrivale i izazivale dominantne oblikovne principe. Ovo heterogeno polje borbe i pregovora u teoriji i praksi danas ispunjavaju često nepomirljive teorijske perspektive, u kojima ipak pronalazimo zajedničku ishodišnu točku. Iz ove pozicije krećemo u četvrtu Izvedbenu konferenciju kroz koju želimo istražiti drugačije načine progovaranja u različitim umjetničkim disciplinama, koji se svojim izrazom opiru postojećim, ustaljenim, dominantnim, a često i normativnim obrascima koje nerijetko preuzimamo, prihvaćamo i reproduciramo bez preispitivanja.

više o temi

 

 

Program:

 

Četvrtak, 12.9.2019., 17 – 21h

Radna grupa Anima dramaturgica: ženski principi u oblikovanju izvedbe

Radna sesija započet će izlaganjima prijavljenih primjera različitih ženskih principa strukturiranja i rada, a nastaviti se kroz moderirano zajedničko analiziranje i mapiranje te otvoreni razgovor i razmjenu pitanja. Ishod rada (mapa sakupljenih primjera, strategija i pitanja) bit će predstavljena u sklopu drugog izvedbenog dana konferencije, koji je otvoren za sve.

 

Petak, 13.9.2019., 17 – 21h

od 16.30 registracija, upoznavanje i piće dobrodošlice

17.00 – 18.40 PRVI DIO:

Otvorenje

Pozvana izvedbena izlaganja:

Sabina Mikelić: Filming Beyond, Voicing Relations (Snimanje onkraj, izražavanje odnosa)

Moje istraživanje bavi se činom snimanja i načinom na koji kroz sam čin i njegov alat (kameru) mogu ispitati povjerenje i odnose s akterima (subjektima) filma, dok u isto vrijeme postaje vidljiva i složenost odnosa između redatelja i protagonista. Shvatila sam da se intruzivnost kamere može nadići jedino istovremenim prihvaćanjem i propitivanjem samog uređaja i izvedbe pred njim. Važnost ovog istraživanja i projekta za mene leži u ostvarivanju autoriteta nad procesom, stjecanju povjerenja u svijet i otkrivanju jednostavnosti, čudnovatosti, nježnosti i ljepote međuljudskih odnosa posredovanih kamerom.

Iranska umjetnica J.P.: I’m singing (Pjevam)

Video projiciran na velikom ekranu sadrži prizore iz mog performansa Pjevam (I’m singing) te snimke mene koja govorim, dajem upute prisutnima, itd. Unatoč bivanju u različitim prostorno-vremenskim kontekstima, prisutnost opipljivog objekta (kolača koji peku sudionici u suradnji sa mnom) preklopit će naše prostorno-vremenske prisutnosti. Za vrijeme tog događanja želim podijeliti neke misli iz svog procesa rada / o svom procesu rada, vezane uz privatni prostor, dnevno-rutinske aktivnosti, defamilijarizaciju, žensko nastojanje. Postoji jasan cilj unutar jednostavnog čina pečenja kolača i uvijek postoji uputa za postizanje tog cilja. Zašto ga želim dekonstruirati kako bih stvorila prostor u kojem su mogući bezbrojni pristupi.

Marina Petković Liker: Kazališno iskazivanje neiskazivog

Jako rano osjetila sam potrebu raditi kazalište koje je reakcija i odgovor na svijet koji me okružuje, ali s obzirom na znanja i pravila kojima sam bila okružena, nije bilo lako dopustiti si da je ta reakcija slobodna u meni na način na koji je ja doživljavam. Klasičan tekst, dramsko pismo ili riječi jednog autora nisu me zadovoljavale, uvijek su govorile puno manje od onoga što sam htjela reći i uvijek su koristile puno više riječi nego što sam ih htjela koristiti. I tematski i izvedbeno, osjećala sam da u meni i u jeziku koji želim izraziti postoji nešto intenzivno neiskazivo. I tu je bila moja nemoć. Dugo mi je trebalo da toj nemoći pridam važnost. Na Izvedbenoj konferenciji predstavit ću proces rada na razvijanju tog jezika.

Prezentacija dokumentacije ishoda Radne grupe prvog dana konferencije (mapa sakupljenih primjera, strategija i pitanja)

PAUZA

19.00  DRUGI DIO:

Uvod u zajednički razgovor i otvaranje dodatnih perspektiva –  Marija Ott Franolić, Josipa Bubaš, moderira Petra Belc

Zajednički razgovor

Planirani završetak oko 21h

**************************

Foto galerija

 

Fotografirale: Nina Đurđević i Lara Varat

Iz medija:

“U trenutnom društvenom kontekstu kulturni i umjetnički rad ne smatra se “pravim” radom, on prema neoliberalnim kapitalističkim kriterijima nije dovoljno važan i koristan. Zbog toga ga je moguće povezati s također nevidljivim, reproduktivnim odnosno kućanskim radom koji većinom dopada žene. Stoga ne čudi da se u različitim istraživanjima ističe određena strukturna bliskost, paralelizam umjetničkog i ženskog rada: osim što su nevidljivi i ne doživljava ih se kao rad u punom smislu riječi, u oba slučaja nerijetko se radi o emotivnom radu, onome koji se odvija jer se nešto voli, jer nam je do nečega stalo. Uz to, rad u okviru izvedbenih umjetnosti nalazi se u posebno nesigurnom položaju zbog svoga po definiciji privremenog i nematerijalnog karaktera.”

Hana Sirovica, 17.9.2019., Kulturpunkt.hr

The post Anima dramaturgica, 2019. appeared first on ČETVERORUKA.

Srijeda, 14.8.2019. u 21 h, Dom kulture Korčula

Plesna umjetnica Sonja Pregrad, dizajner i glazbenik Andro Giunio i novomedijski umjetnik Tin Dožić suautori su sinestezijskog rada o dodiru, koji je istovremeno koncert, audiovizualni performans i plesna izvedba.

Koreografija utopije, pokret br. 2 pokretna je slika, šum i osjet frekvencija koje emaniraju različiti mediji dodirujući jedan drugi, odnosno, dodirujući senzorno i afektivno tijelo gledatelja. Za festival Ekstravagantna tijela: Ekstravagantna ljubav predlažu reiteraciju rada prilagođenu specifičnom prostoru Doma kulture Centra za kulturu Korčula.

Koreografija utopije, pokret br. 2 oblikuje međuovisnost kao utopijski orga(ni)zam, to je izvedba koja se ispisuje iz neposrednog iskustva dodira. U izvedbi tražimo mjesta dodirivanja pokreta, zvuka i svjetla, gdje frikcija između njih postaje skup oscilacija. Promatramo ih kao jedno, tijelo minerala sagrađeno od različitih pulsirajućih tekstura i intenziteta, tijelo životinje u pokretu različitih udova, tijelo utopije različitih konzistencija. Gledateljev/ičin uron u iskustvo gledanja, slušanja i dodirivanja aktivno vibrira bivajući dijelom tog sinestetskog tijela.

„Postavljajući pitanje slobode Koreografija ulazi u intrigantan paradoks, podvlačeći upravo granice i ograničenja tijela, prostora, vremena, dodirujući stjenke materijalnosti u kojoj rad titra. U dojmu koji oblikuje sinestetička priroda izvedbe supostoji osjećaj slobode i osjećaj zatočenosti, apsolutna otvorenost i klaustrofobična punoća…”, Ana Fazekaš, Kulturpunkt.hr

Program se odvija u suradnji s grey area . siva zona.

Više o predstavi: https://cetveroruka.hr/2019/07/10/koreografija-utopije-pokret-br-2-2/

The post Gostovanje: Koreografija utopije, pokret br. 2 appeared first on ČETVERORUKA.

Anima dramaturgica:

ženski principi u oblikovanju izvedbe

12. i 13. rujna 2019.

u prostoru Akademije dramske umjetnosti, Trg Republike Hrvatske 5, 10000 Zagreb

O TEMI:

Ženski i feministički oblici, uporišta i perspektive izvedbe, odnosno djelovanja u doba hipertrofije patrijarhalne svijesti, i prostor ženskog

Polje zapadne umjetnosti oblikovano je muškim očištem, maskulinom logikom i patrijarhalnom paradigmom, “prirodnim” vrijednostima koje su žene u 20. stoljeću ozbiljno i izravno počele osporavati i dovoditi u pitanje. S razvojem feminiz(a)ma artikulirali su se različiti filozofski i teorijski koncepti kojima se napadao falocentrizam, dok su se istovremeno u praksi javljale različite strategije koje su podrivale i izazivale dominantne oblikovne principe. Ovo heterogeno polje borbe i pregovora u teoriji i praksi danas ispunjavaju često nepomirljive teorijske perspektive, u kojima ipak pronalazimo zajedničku ishodišnu točku. Iz ove pozicije krećemo u četvrtu Izvedbenu konferenciju kroz koju želimo istražiti drugačije načine progovaranja u različitim umjetničkim disciplinama, koji se svojim izrazom opiru postojećim, ustaljenim, dominantnim, a često i normativnim obrascima koje nerijetko preuzimamo, prihvaćamo i reproduciramo bez preispitivanja.

Četvrtom Izvedbenom konferencijom stoga zajednički želimo unutar suvremenog umjetničkog stvaranja pronaći, imenovati, analizirati i afirmirati subverzivne strategije pripovijedanja i reprezentacije, koje u otporu onim normativnima dolaze iz ženskog ugla.

Unutar dominantnog kazališnog diskursa, principa strukturiranja umjetničke ideje i načina komuniciranja te ideje sa suradnicima i publikom, postoje određene zakonitosti ili strukture formirane razvojem tradicije aristotelijanskog, patrijarhalnog mišljenja. Ipak, paralelno s dominantnim diskursom postoje načini oblikovanja koji uspostavljaju drugačije forme razumijevanja — oblikovanja koja se bave sporošću umjesto brzinom; koja su kružna, ciklička umjesto linearna i konačna; koje nas ne dovode do jednog i jednoznačnog kraja, već nas nekoliko puta dovedu do kraja i ponovno započnu ili možda nikada ne završe… U ovom trenutku — možda i u nedostatku prikladnijeg termina — takav pristup nazivamo ženskim načinom oblikovanja to jest oblikovanjem koje se koristi matrijarhalnom strukturom svijesti (Erich Neumann), iako vjerujemo da ga možemo nazvati i feminističkim strukturiranjem ili feminističkom dramaturgijom.

Započevši od pitanja kakva bi sve mogla biti, odnosno već jest, ta feministička dramaturgija, odlučile smo proširiti polje istraživanja na pitanje strukturiranja općenito — želimo prikupiti, imenovati i opisati kako postojeće tako i utopijske primjere takvog stvaranja novih kodova i načina oblikovanja. Zanimaju nas primjeri različitih (ne samo) umjetničkih praksi, poput plesa, filma, vizualnih umjetnosti, kolektivnih praksi stvaranja i djelovanja… s idejom da je iz njih moguće crpiti znanje i strategije za društveno djelovanje.

MOGUĆE PERSPEKTIVE:

• na koje se načine u umjetničkom/teorijskom izričaju strukturira, reprezentira i upisuje ženski glas
• ženska struktura — psihološko, sociološko i političko
• feministički odgovori u kontekstu dominantnih načina oblikovanja umjetničkih sadržaja
• amaterizam i profesionalizam / poznato, priznato vs nevidljivo, brzina i sigurnost uspjeha i statusa
• patrijarhalna uvjetovanost (izvedbe) teorijskog/znanstvenog rada: strukturiranje znanstvenog i istraživačkog teksta, oblikovanje teze, nedopuštanje govorenja u prvom licu; predavačko/konferencijsko pozicioniranje tijela u prostoru i njihovih odnosa, šutnje, neverbalnog onkraj verbalnog izraza, osjeta i osjećaja
• oblikovanje vremena i prostora izvedbe i bivanje u odnosu izvođača i publike
• moć/nemoć — izvedba moći/izvedba nemoći
• pristup organizaciji rada: hijerarhijske/horizontalne strukture; pregovori, pristajanja, prisile, uvažavanja
• meki otpori i izgradnja paralelnih svjetova
• tjelesnost kao strategija reprezentacije ženskog
• ženska seksualnost kao paradigma za mišljenje modela strukturiranja izraza
• genealogija ženskog stvaranja
• I MNOGE DRUGE PERSPEKTIVE koje su povezane s temom

PROGRAM I RASPORED KONFERENCIJE:

Ovogodišnja konferencija prijavnog je i pozivnog karaktera, i podijeljena je u dva dijela.

PRVI DIO

PRVI DAN, 12.9.2019., 17 DO 21H

1. Radna grupa, kreativni procesi

Prvi dan Izvedbene konferencije započet ćemo susretom koji je namijenjen istraživači_ca_ma, umjetnic_i_ama, studenti_ca_ma i svima koji na svoj način propituju temu unutar vlastite izvedbene ili teorijske prakse. Cilj nam je otvoriti zajednička pitanja kroz prezentacije različitih istraživačkih interesa ili umjetničkih i/ili teorijskih praksi.

Izlaganja u trajanju od 10-15 minuta: prezentacija vlastitog viđenja teme, prezentacija projekata (može i kao poziv na buduće suradnje), poziv na diskusiju, izvedbe ideja, interpretacija teksta…

Forma izlaganja je slobodna, no vremenski ograničena. Pozivamo na slobodu u pristupu izlaganju, na izlaganje koncepata i ideja, izvedbe u raznim formama, dijaloške prezentacije… sve osim čitanja stručnog teksta (koji se može podijeliti prisutnima – ako postoji).

Materijali prikupljeni radom bit će prezentirani unutar drugog dijela konferencije.

DRUGI DIO

DRUGI DAN, 13.9.2019. 17 DO 21H

2. Izvedbe, izvedbene prakse, diskusija, dijeljenje

Drugi dan izvedbene konferencije rezerviran je za pozvane priloge domaćih i stranih autora koji će sudionicima i publici, kroz situaciju dijeljenja kao izvedbenog čina, predstaviti svoj umjetnički, znanstveni, ili teorijski rad.

Nakon izvedbenog dijela ženskih i feminističkih praksi, okupit ćemo se na zajedničkom razgovoru.

PRIJAVE

Tko se može prijaviti?

Svi koje_i se bave ili bi se željele_i baviti, propitati, uspostaviti, zamisliti… oblikovanje umjetničkog sadržaja prema nenormativnim, ženskim/feminističkim načelima.

Kako se možete prijaviti?

1. Kao sudionik konferencije uz sudjelovanje u radnoj grupi/kreativnim procesima:
   • javite nam se s kratkim životopisom i motivacijom za sudjelovanje te kratkim opisom i obrazloženjem svog izlaganja
2. Kao sudionik konferencije, slušatelj i sudionik diskusije, bez izlaganja:
   • javite nam se sa kratkim životopisom i motivacijom za sudjelovanje

Svoje prijave šaljite na e-mail: cetveroruka@gmail.com, najkasnije do 25.8.2019.

PROGRAM IZVEDBENE KONFERENCIJE OBJAVIT ĆEMO POČETKOM RUJNA.

Informacije pratite na cetveroruka.hr ili na facebooku.

Programski i organizacijski odbor Izvedbene konferencije:

Ljubica Anđelković Džambić

Petra Belc

Marina Petković Liker

Sonja Pregrad

Č E T V E R O R U K A , UMJETNIČKA ORGANIZACIJA ZA OTVARANJE NOVIH POLJA KAZALIŠNE KOMUNIKACIJE, Klaićeva 72a, 10000 Zagreb, OIB: 78662188473, WEB: cetveroruka.hr, e-mail: cetveroruka@gmail.com, IBAN: HR4223600001102371440

The post Poziv na 4. Izvedbenu konferenciju – ANIMA DRAMATURGICA appeared first on ČETVERORUKA.

Autorica i redateljica: Marina Petković Liker
Dramaturginja: Maja Sviben
Dizajn zvuka: Luka Gamulin
Fotografkinja: Nina Đurđević
Snimateljica: Nives Milješić
Montažerka: Iva Ivan

Glumice: Lada Bonacci, Slavica Jukić, Jasna Palić Picukarić, Barbara Prpić, Urša Raukar, Dijana Vidušin

VELIKO HVALA ženama iz Udruge žena Općine Darda!

datum premijere: 30.6. i 1.7.2019.

Izvedbe na Festivalu Ganz nove Perforacije realiziraju se u suradnji sa StudioChekhov Croatia.

neke se stvari ne daju ispričati…

Ova predstava nije kao predstava. Više je kao proces. Proces susretanja, otkopavanja, suočavanja…

Četvrta epizoda umjetničko-istraživačkog ciklusa Udaljenosti bavi se susretom 6 žena koje, potaknute stvarnim razgovorima dokumentiranima u Dardi (Baranja), stvaraju narativ jednog specifičnog osjećaja vremena i prostora u kojem živimo danas u Hrvatskoj, a koji je mimo dominantnih društvenih i političkih narativa. Baveći se glasom i strukturama rečenice, koje uzimaju u obzir sve napukline i nejasnoće, glumice će uspostaviti jazz razgovor s kolektivnim i individualnim pričama. Unutar njega, za svakog se gledatelja otvara unutarnji prostor razgovaranja, a možda i tema o kojima se nismo usudili govoriti, a kamoli razgovarati.

FOTOGALERIJA:

Fotografirala: Nina Đurđević

Stvar je u nijansama.

Više o predstavi:

Ova predstava ima dvostruku temu.

Prva se tiče sadržajne razine: nemogućnost razgovaranja – “od sve sile prijatelja i ljudi koji me okružuju, nemam kome reći kako sam, nemam nikoga kome bih mogla ispričati što mi je na duši, što me muči, što me boli, nemam čak nikoga s kime bih se mogla veseliti”… U trenutku kada nas pritišće svakodnevica u kojoj su na svakom uglu buka, verbalno iživljavanje, retorička “pogreška”, vikanje, floskule, fraze i niz sličnih govornih pojava koje zaštićuju i prikrivaju osobu koja govori, njegovo razmišljanje i osjećanje – a kojima je svrha stvaranje šuma, zamućivanje istine, jednosmjerna komunikacija… – u ovoj predstavi bavimo se govorom koji otkriva i koji glasom i riječima nastoji otvoriti ono što neizgovoreno (a time i neoblikovano u misli, svjetove i činjenice) stoji unutar nas i što nam takvo neizraženo ne da da promijenimo osjećaj svijeta u kojem živimo.

Druga tema tiče se kazališno-medijske razine, odnosno načina na koji se predstava događa, tretiranja prostora i vremena, suigre i suosjećanja između tijela izvođača i tijela gledatelja te sinergije doživljaja na razini svih osjetila.

Ove dvije teme ovise jedna o drugoj, a njihovo međusobno utjecanje tema je specifičnog kazališnog rada autorice i redateljice ove predstave i autorskog tima s kojima već niz godina surađuje.

IZ KRITIKA:

“Zato je ovo predstava neprestanog mučnog rađanja (ženskog) osjećaja ljudskosti i altruizma, među šest junakinja na sceni koje stalno ustaju i padaju i ponovno ustaju, u pejzažu gdje ima i ogovaranja, i sarme za sve, i sitnih slabosti, i široko raširenih ruku za toplinu i zagrljaj. U njoj nitko nije idealno lijep, ni te žene za stolom, ni mi koji sjedimo oko njih, ali njezina glavna točka preokreta jest u tome da svi moramo dati sve od sebe onda kada to možemo i da nam sve treba biti oprošteno onda kada to više nismo u stanju. I to je iskrenost tog iskustva, bez uljepšavanja, koju nam je ova predstava tako nesebično podarila.

Ono što je trebalo reći na početku reći ćemo na kraju: šest glumica, Lada Bonacci, Slavica Jukić, Jasna Palić Picukarić, Barbara Prpić, Urša Raukar i Dijana Vidušin, bez obzira na to što dolaze iz dosta različitih kazališnih miljea, igraju s takvom minucioznošću i koncentracijom svoje ljudske muke da se ne zna koja je bolja, iako glume na potpuno različit način. Mogao bi se napraviti mali teatrološki esej o tome kako svaka od njih ponaosob iznosi svoj lik žene koja je svašta prošla i propatila u prošlom ratu, ali jedno je sigurno – ta koncentracija emotivne prisutnosti i glumačke proživljenosti ne viđa se svaki dan na našim pozornicama.

Na kraju treba reći da je ‘Razgovaranje’ i predstava baš ovog trenutka: nikada u tako širokim razmjerima kao danas nije postojalo veće iskušenje da se kroz naša ograničenja i slabosti probijemo do mogućnosti da malim obrokom koji ćemo sami napraviti nahranimo čitav svijet.

Bojan Munjin, 31.3.2020. portalnovosti.com

“Na početku predstave zvučna kulisa je žamor ženskih glasova ispremiješan sa zvukovima iz prirode i treba se jako upinjati da bi se razaznale riječi, da bi se shvatio kontekst govora. Glumice tada s velikim slušalicama slušaju stvarne intervjue s područja Darde, jedna drugoj dodaju slušalice, skidaju ih i stavljaju, pokušavaju čuti i razaznati povremeno nerazumljive, zamagljene, zamuljane ili progutane, ispuštene riječi. Na kraju predstave ta simbolična gesta postaje jasna: trebamo odbaciti službene narative o vlastitim životima, žene u patrijarhatu moraju slušati jedna drugu, slušati te priče i pokušati ih prihvatiti, podržati. Svijet će se promijeniti, ili početi mijenjati, međusobnim slušanjem, dijeljenjem iskustava, razgovaranjem. Iz njih bi se moglo izroditi neko zajedništvo, koje će onda rezultirati i nekim novim ne-linearnim, ne-patrijarhalnim formama kojima će biti moguće obuhvatiti život. Predstava Razgovaranje Marine Petković Liker savršeni je korak u tom smjeru – govoreći o sitnom, svakodnevnom, naoko nevažnom i efemernom, ukazala je na velika i općeljudska pitanja – od problema međuljudske komunikacije, pa sve do kraja, do života i smrti.”

Marija Ott Franolić, 25.3.2020., Tekstovnica

“Mnogi odlaze u kino ili kazalište gledati svoje omiljene glumce i jako se uzrujavaju ako ovi ne ispune očekivanja. Međutim, glumci uglavnom nisu krivi, jer nerijetko nastupaju onako kako od njih zahtjeva „redateljska vizija“.
Dakako, i ja imam „omiljene“ glumce, ali sam sklonija promatrati ostvarenja u okviru redateljskog rada i uvijek mi je drago čuti da postoji suradnja između glumaca i redatelja : kada se poredaju svi elementi u konačnici to netko „oblikuje“.
Tako nekako zamišljam rad redateljice Marine Petković Liker i sudionika/ica u predstavama, bez obzira radi li se o unaprijed zadanom tekstu i institucionalnom kazalištu ili nečemu što kao autorski projekt nastaje uglavnom izvan „pravih“ kazališnih prostora.”

Olga Vujović, 5.6.2020., Kritikaz

“Najsnažnije u ovoj nekonvencionalnoj predstavi su same glumice. Svaka od njih je moćno ukorijenjena u neki narativ koji se publici ne otkriva, nego ga moramo sami sagraditi od pretpostavki i vlastitog iskustva, i kroz tu igru dajemo ime mnogočemu u nama što bi inače ostalo neimenovano.”

Snježana Pavić, Globus, 26.2.2020.

“Žudnja za domom duboko prožima i majstorsku glumačku predstavu »Razgovaranje« redateljice Marine Petković Liker i dramaturginje Maje Sviben, kao nezavisnu produkciju privremeno udomljenu u zagrebačkom Studiju Chekhov. Za velikim četverokutnim stolom sjede glumice: Lada Bonacci, Slavica Jukić, Jasna Palić Picukarić, Barbara Prpić, Urša Raukar, Dijana Vidušin. Svaka je od njih vrlo jaka scenska prisutnost, karizmatična autorska persona. Ali svaka je od njih i osobita »bolesnica« ili zarobljenica dugotrajne političke traume. Njihov tekst izvire iz dokumentarnog zvučnog zapisa koji je Marina Petković Liker snimila u Udruzi žena baranjskog sela Darda. …

…Kontekst zajedničkog pripovijedanja otvara likove novim dramskim, baš kao i političkim dimenzijama izvlaštenosti, razvlaštenosti, emocionalnog egzodusa. Glumice preuzimaju iskustvo i tekst traume od snimljenih građanki, zajedno s njima pokušavaju otvoriti unutarnje procese sučeljavanja s oduzetim domom, odnosno s osobitim »zamrzavanjem« vlastitih reakcija, kao preduvjetom nastavka života u multietničkoj zajednici. Riječ je o heroinama koje ne žele mrziti i nisu ni na koji način generatori međunacionalnih animoziteta i novih ciklusa osvete, ali zbog te »zabrane ljutnje« ujedno ne mogu odraditi duboku ratnu povredu koja im je nanesena.

Predstava je režirana tako da prisutne žene nastavljaju govor ne samo jedna s drugom, nego i jedna kroz drugu, brišući granice između »moje« i »tvoje« priče u korist zajedničkog pripovijedanja. Ali karakterne razlike među likovima vrlo su jake i brzo se uspostavljaju. Najstarija kazivačica u izvedbi Slavice Jukić, nezaboravno tužne i istovremeno pune prkosne životne vedrine, najviše inzistira na tome da treba dignuti glavu i ići dalje. Najmlađa glumica Barbara Prpić bori se ponajprije za pravo na svoju ljutnju, a onda i za pravo na svoju novu, »nepodobnu« zaljubljenost. Dijana Vidušin je duboko zamišljena, sjetna, koliko i dostojanstvena na način koji podsjeća na uspravnost dokumentarne Antigone. Jasna Palić Picukarić fantastično je nijansirana i provokativna u roli sarkastične osice, provokativno smještene između dramskog i dokumentarnog teatra, kao da čitav život igra samo u Gavelli i na ZKM-ovim daskama, a ne u svom matičnom kazalištu Komedija. Utoliko je ovo predstava i o tome što sve ne znamo o uključenim glumicama, kroz fahove u koje su inače smještene gubeći mnoge dimenzije njihove umjetničke darovitosti. Urša Raukar i Lada Bonacci podsjećaju na Čehovljeve sestre Olgu i Mašu, odnosno na strogost i ogorčenost ženskih likova koji su također dugo zarobljeni u bezizlaznoj situaciji. Općenito se arhiv kazališnih likova stalno »pretapa« s arhivom dokumentarnih svjedočanstava, što predstavi povećava dubinu i intenzitet.”

Nataša Govedić, 16.2.2020. Novi list

“Takav tip izvedbe iskustvo je koje želi iznuditi samopromatranje. Jer radi se o onome neizrecivom; i izvedba tome teži. Ne da se čuju neke teške priče i nepravedne sudbine, niti da se shvati kako je zapravo bilo, nego da se osjeti ono što se ne može ispričati. Kako u jednu priču staviti sve emocije, kontekste, motive, probleme i dvojbe njenih aktera. Kako bez svega toga uopće zauzeti neki stav, kako shvatiti i prihvatiti što i zašto se nešto dogodilo i još uvijek se događa?”

Anja Đurinović, 13.8.2019. Plesnascena.hr

“Razgovaranja, kao i cijeli ciklus Udaljenosti, iznimno je dobrodošlo osvježenje. Ono beskompromisno zauzima prostor i vrijeme za zaista dubinsko istraživanje različitih aspekata tema ranjivosti, komunikacije, suigre, supostojanja. Na isti način, Petković pruža prostor i glumicama i publici da se zaista susretnu, bez straha od šutnje koja se proteže kroz gotovo prvu četvrtinu predstave. Ovo uzimanje prostora za bivanje i komunikaciju izvan dominacije događaja ili priče (vječito muški orodnjenih instanci) predstavlja možda i najsnažniju feminističku gestu u umjetničinom radu, kao i preporuku za gledanje, ukoliko za njega ponovno bude prilike.”

Josipa Lulić, 19.7.2019. VoxFeminae

“Petković Liker razvila je zaista specifičnu estetiku i poetiku svojih autorskih radova, koja energetski prožima svaki njezin rad, natkriljujući razlike u temi, prostoru ili izvedbenim tijelima specifične situacije. Izvedbama s njezinim potpisom dominira ljepljiva toplina koja mekoćom i otpornošću paukove mreže sljubljuje sudbine likova, zahvaćajući i publiku, koja pak balansira između osjećaja da je preblizu i predaleko.”

Ana Fazekaš, 12.7.2019., Kulturpunkt.hr

IZ MEDIJA:

“Da bismo se dogovorili oko zajedničke istine, ako je tako nešto uopće moguće, najprije trebamo čuti sve te različite narative, sve ono ‘nebitno’. Pitati nekoga kako je i dozvoliti mu da kaže sve što mu je na duši. Zato me zanimaju suzvučje, kompleksnost i višeznačnost neke priče koja se događa u nekom biću kroz tijelo, glas, disanje, prostor, vrijeme… Zanimaju me drhtaj toga glasa, pogled i titraj tijela, u svim njihovim nijansama, a onda doživljajno spajanje s tim, a ne s klasično čvrstom pričom i jednom autoritarnom istinom.”

razgovor s Bojanom Munjinom za Novosti, 15.4.2020.

“Marina Petković Liker bavi se u sklopu svoje Umjetničke organizacije Četveroruka istraživanjem ženskog principa, odnosno, strukturiranjem femininog unutar umjetničke prakse. U tome joj pomaže njena stalna dramaturginja Maja Sviben. Istodobno se bavi i istraživanjem kazališnih procesa, a također i glasa, koji dodiruje, kako napominje, najdublja mjesta u nama i koji iskazuje ono što je neiskazivo riječima. Njene angažirane predstave, koje krasi jedinstveni kazališni rukopis, snažno djeluju na publiku. To je totalno neočekivano jer njezino kazalište nije niti provokativno niti spektakularno. Baš suprotno. Ono je senzibilno, eksperimentira s tišinom, istražuje psihičke i emocionalne procese i prati neku unutrašnju mudrost.”

razgovor s Ninom Ožegović za Tportal.hr, 28.2.2020.

“Forme su različite, i zato stvari radim u epizodama. U svakoj epizodi bavim se drugim elementom, na drugi način pokušavam istražiti i oblikovati izvedbeni materijal. Umjesto pisanja dramskog teksta, oblikuju se elementi izvedbe tijela, glasa, govora, suodnosa razaličitih medija.”

intervju s Marinom Petković Liker, maz.hr

“Cilj je bio da uhvatim pravo osjećanje življenja, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kroz taj su razgovor zapravo izašle vrlo zanimljive priče i suživoti što je nešto što se meni čini kao paradigma problema života danas u Hrvatskoj. Tu su udaljenosti među ljudima, veza koje su pukle i koje se više ne mogu jednostavno uspostaviti, a s druge strane svijet da stvari ovdje iz Zagreba izgledaju potpuno drugačije.”

intervju s Marinom Petković Liker, super1.telegram.hr

KOMENTARI GLEDATELJA:

Došli smo potpuno otvoreni, bez ikakvih informacija o predstavi i njemom sadržaju. Ratna tematika je nešto što zapravo ne volimo i izbjegavamo, pogotovo kad se obrađuje “na tipičan hrvatski način”. Na ovaj svoj indirektan način prikazivanja i povezivanja kroz glumu, audio snimke i cjelokupnu atmosferu ostavila je izuzetno dubok dojam i prisjećanje na neke osobne situacije. Odlična predstava koju smo preporučili poznanicima. M.K.

Emocionalno me uzbudila i potresla predstava. Redateljica i glumice su napravile odličan posao. Vidi se da je to bio jedan jako lijep proces u kojem je bilo moguće kreativno stvarati i bivati. D. B.

Vrlo zanimljivo u govornom i tehničkom smislu, pristup temi vrlo inovativan, prekrasna energija među glumicama. A.C.

Oduševljenje. Originalan koncept, super rezija, nevjerojatno precizna gluma. I.B.

Fascinantno! M.L

Bila sam dosta potresena, točnije, prehitilo me 😉 bilo mi je i drago što je jedna redateljica ovako uspjela, što sam upravo ja bila upravo na toj predstavi, što ima na svijetu tako predivnih stvari, što netko ima talenta, što netko promišlja, razmišlja, što netko grabi duboko, grabi smisao. Također, tema je bila takvo predivno razvijanje empatije, ali nekako i zacijelivanje, dopuštanje sebi. Nudila je mogućnost za razgovor s prijateljima nakon predstave ili samo bivanje s njima. Hvala i na mogućnosti tebi, redateljice, kao i glumicama nakon predstave, tako sam malo nadosla sebi. K.R.

Bilo mi je nevjerojatno kako je publika bila jedno (možda moj vrlo osobni doživljaj i dojam), bilo mi je to moćno iz razloga što su ljudi puštali te suze videći da i drugi puštaju, pa mi se činilo da su one lakše išle, publika se zbog prostora neminovno primjećuje, komunicira ovako ili onako. Ja volim ovakvu formu kazališta više od bilo koje druge, to je za mene to, to je za mene kazalište, volim taj rad glumaca, vrlo autentično, iskreno, ogoljelo, tu posluženo za gledatelja, da gledatelj može raditi sam sa sobom. Hvala! J.J.

Meni je najbitnije bilo to što sam za vrijeme predstava stvarno vidjela i čula te žene. Čula sam njihove priče, njihovu tugu, snagu i borbu. A.M.

Osjećaš se kao da si i kao gledatelj dio predstave… I.F.

Predstava baš onako pogađa i tjera na razmišljanje! I.S.

Nekako me uzbudila živost razgovora i koliko je razgovaranje u pravom žuvotu nepredvidivo i banalno, a opet vrlo komplicirano. Mislim da su glumice uspjele to oživjeti. J.E.

Realno i zivotno, a netipično. K.G

Realizaciji ovog projekta financijski su pomogli Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

The post RAZGOVARANJE appeared first on ČETVERORUKA.