POZIV NA PISANJE!
Pozivamo vas na pisanje za novi broj Čitanke, časopisa za izvedbeno-teroijske razgovore!
**********************************************************************************
ČITANKA je časopis za izvedbeno-teorijske razgovore. Svaki broj postavlja se tematski uz određene izvedbene teme koje se odnose na različita umjetnička kretanja ili aktualnu izvedbeno-istraživačku problematiku. S obzirom na temu broja, uredništvo predlaže određeno pojmovno polje kao poticaj za pisani odgovor/promišljanje/stvaranje/diskusiju/razgovor. Pozivamo autore da kreativnim pisanim odgovorom pridonesu izgradnji kvalitetnih i poticajnih razgovora, dijeljenja i potpore umjetničkom stvaralaštvu. Tekstovi su autonomni radovi, nova kreativna traganja, nove izvedbene akcije putem kojih se razgovori nastavljaju.
Namjera nam je poticati kvalitetno i iskreno pisanje motivirano određenim izvedbama ili izvedbenim problemima, stoga želimo da autori tekstove slobodno pišu različitim stilovima i formama (kritički, poetski, esejski, stručno, iskustveno, dijaloški, monološki…). Uz vješte pisce pozivamo i one manje vješte te potičemo umjetničko i kritičko pisanje kao sinergijsku akciju.
Želja nam je uspostaviti aktivnu suradnju između teorijskih i praktičnih razmišljanja i radova koji nastaju iz suodnosa, iz razgovora, iz teorijskog ili izvedbenog odgovora na određene pojmove i područja interesa koji se pojavljuju unutar izvedbenog, umjetničkog i društvenog djelovanja.
Čitanka se bavi raznolikim temama vezanim uz izvedbene umjetnosti. Teme se u prvome redu odnose na elemente u kojima se istodobno susreću izvođači, publika i teoretičari/analitičari/kritičari. Svaki broj zamišljen je kao problemski pristup određenom pojmu ili značenjskom polju.
**********************************************************************************
TEMA NOVOG BROJA – ANIMA DRAMATURGICA:
Ženski i feministički oblici, uporišta i perspektive izvedbe, odnosno djelovanja u doba hipertrofije patrijarhalne svijesti, i prostor ženskog
Polje zapadne umjetnosti oblikovano je muškim očištem, maskulinom logikom i patrijarhalnom paradigmom, “prirodnim” vrijednostima koje su žene u 20. stoljeću ozbiljno i izravno počele osporavati i dovoditi u pitanje. S razvojem feminiz(a)ma artikulirali su se različiti filozofski i teorijski koncepti kojima se napadao falocentrizam, dok su se istovremeno u praksi javljale različite strategije koje su podrivale i izazivale dominantne oblikovne principe. Ovo heterogeno polje borbe i pregovora u teoriji i praksi danas ispunjavaju često nepomirljive teorijske perspektive, u kojima ipak pronalazimo zajedničku ishodišnu točku. Iz ove pozicije krećemo u četvrtu Izvedbenu konferenciju kroz koju želimo istražiti drugačije načine progovaranja u različitim umjetničkim disciplinama, koji se svojim izrazom opiru postojećim, ustaljenim, dominantnim, a često i normativnim obrascima koje nerijetko preuzimamo, prihvaćamo i reproduciramo bez preispitivanja.
Želimo unutar suvremenog umjetničkog stvaranja pronaći, imenovati, analizirati i afirmirati subverzivne strategije pripovijedanja i reprezentacije, koje u otporu onim normativnima dolaze iz ženskog ugla.
Unutar dominantnog kazališnog diskursa, principa strukturiranja umjetničke ideje i načina komuniciranja te ideje sa suradnicima i publikom, postoje određene zakonitosti ili strukture formirane razvojem tradicije aristotelijanskog, patrijarhalnog mišljenja. Ipak, paralelno s dominantnim diskursom postoje načini oblikovanja koji uspostavljaju drugačije forme razumijevanja — oblikovanja koja se bave sporošću umjesto brzinom; koja su kružna, ciklička umjesto linearna i konačna; koje nas ne dovode do jednog i jednoznačnog kraja, već nas nekoliko puta dovedu do kraja i ponovno započnu ili možda nikada ne završe… U ovom trenutku — možda i u nedostatku prikladnijeg termina — takav pristup nazivamo ženskim načinom oblikovanja to jest oblikovanjem koje se koristi matrijarhalnom strukturom svijesti (Erich Neumann), iako vjerujemo da ga možemo nazvati i feminističkim strukturiranjem ili feminističkom dramaturgijom.
Započevši od pitanja kakva bi sve mogla biti, odnosno već jest, ta feministička dramaturgija, odlučile smo proširiti polje istraživanja na pitanje strukturiranja općenito — želimo prikupiti, imenovati i opisati kako postojeće tako i utopijske primjere takvog stvaranja novih kodova i načina oblikovanja. Zanimaju nas primjeri različitih (ne samo) umjetničkih praksi, poput plesa, filma, vizualnih umjetnosti, kolektivnih praksi stvaranja i djelovanja… s idejom da je iz njih moguće crpiti znanje i strategije za društveno djelovanje.
MOGUĆE PERSPEKTIVE:
- na koje se načine u umjetničkom/teorijskom izričaju strukturira, reprezentira i upisuje ženski glas
- ženska struktura — psihološko, sociološko i političko
- feministički odgovori u kontekstu dominantnih načina oblikovanja umjetničkih sadržaja
- amaterizam i profesionalizam / poznato, priznato vs nevidljivo, brzina i sigurnost uspjeha i statusa
- patrijarhalna uvjetovanost (izvedbe) teorijskog/znanstvenog rada: strukturiranje znanstvenog i istraživačkog teksta, oblikovanje teze, nedopuštanje govorenja u prvom licu; predavačko/konferencijsko pozicioniranje tijela u prostoru i njihovih odnosa, šutnje, neverbalnog onkraj verbalnog izraza, osjeta i osjećaja
- oblikovanje vremena i prostora izvedbe i bivanje u odnosu izvođača i publike
- moć/nemoć — izvedba moći/izvedba nemoći
- pristup organizaciji rada: hijerarhijske/horizontalne strukture; pregovori, pristajanja, prisile, uvažavanja
- meki otpori i izgradnja paralelnih svjetova
- tjelesnost kao strategija reprezentacije ženskog
- ženska seksualnost kao paradigma za mišljenje modela strukturiranja izraza
- genealogija ženskog stvaranja
- I MNOGE DRUGE PERSPEKTIVE koje su povezane s temom
TEKSTOVE NAM ŠALJITE NA E-MAIL cetveroruka@gmail.com NAJKASNIJE DO 25.10.2019.
