Dok je Pokret br. 2 muzikalitet vremena mraka, Pokret br. 3 jest dodir površine svjetla.

To je istovremeno re-artikulacija materijala izvedbe/projekta DOM, koji su bili početak samog istraživanja o modalitetima međuzavisnosti (različitih medija) i sinestezije.

U radu sudjeluju četiri umjetnice koje pokušavaju sinergijom svojih medija stvoriti sinestetski prostor u kojem je moguće osjetiti specifičnu kvalitetu kojom pogled dodiruje prostor, zvuk tijelo, a slika vrijeme.

Koreografija utopije je umjetničko istraživanje visceralnih politika i poetika zajedništva, dehijerarhizacije, oslovljavanja, razmjene, su-govora, uzajamnosti te višestruke međuzavisnosti. Koreografiju utopije zanimaju feministička dramaturgija, otjelovljena koreografija i koreografija dodira.

Koncept: Sonja Pregrad

Autorice i izvođačice: Teuta Gatolin, Lana Hosni, Sonja Pregrad, Josipa Štulić

Autor vizuala: Marko Gutić Mižimakov

Produkcija: Četveroruka

Hvala: Ozafin ALU, Vanda Kreutz.

Rad su podržali Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb

The post Koreografija utopije, pokret br. 3 appeared first on ČETVERORUKA.

‘Tamo vani i ovdje unutra’ Sonje Pregrad i Ane Kreitmeyer dobila je nagrade za najbolju predstavu u cjelini, te za najbolju žensku izvedbu Nagrade hrvatskog glumišta, (a nominirana je i za najbolju koreografiju), a ‘Kuća na oštrici’ Marine Petković Liker također je nominirana u kategorijama najbolje predstave u cjelini i najbolje ženske izvedbe.

Hvala svim suradnicima i nadamo se da ovaj uspjeh najavljuje neke buduće izvedbe!

The post NHG – nominacije i nagrade voditeljicama Četveroruke appeared first on ČETVERORUKA.

Predstava se igra u stanu za 10 gledatelja u Klaićevoj 72a.

Ulaznice rezervirajte e-mailom na cetveroruka@gmail.com

Više o predstavi pročitajte ovdje.

The post Ni prijatelj ni brat – izvedbe u prosincu appeared first on ČETVERORUKA.

AUTORSKI TIM:

Autorica i redateljica: Marina Petković Liker
Dramaturginja: Maja Sviben
Oblikovateljice scene i svjetla: Marina Petković Liker i Maja Sviben
Snimateljice: Eva Kraljević, Nina Đurđević, Nives Milješić
Montažerka slike: Jelena Modrić
Montažer zvuka: Luka Gamulin
Voditelj tehnike: Tomislav Božić
Produkcija: Četveroruka

Glumice: Lada Bonacci i Aleksandra Naumov

Premijera: 9. studenoga 2018. u stanu u Zagrebu

Predstava se igra za 10-ak gledatelja

Nalazimo se u jednom stanu.

Našem, nečijem, ničijem.

Pogled kroz prozor otkriva zelenilo koje nikako ne odustaje od ljeta. A možda ga i ne vidimo, jer je mrak.

Povremeno zatreperi svjetlo lampica, opet pripadajućih drugom dobu.

U jednom stanu dvije žene razgovaraju. I ne razgovaraju.

Supostoje.

Nataloženi tragovi nekih prošlosti umjesto prašine lebde nad praznim policama.

Tuđi? Njihovi? Naši, zajednički?

Svaku je prošlost moguće utrpati u plastičnu vrećicu. Ili džepove kaputa.

Pa ipak, ponekad u stanu za njih nema dovoljno mjesta.

Fotografirala: Nina Đurđević

Trailer predstave: 

Ovaj rad nastavlja se na dosadašnja izvedbena istraživanja Marine Petković Liker, ali ovaj put na drukčiji način ispituje izvedbenost bivanja, sudoživljavanja, suosjećanja i suigre. Priča se fragmentarno gradi kroz nekoliko slojeva rastvarajući intimne i društvene odnose jedne manje obiteljsko-susjedske zajednice od koje nije ostalo ni prijatelja ni brata.

Ovo je priča u nastajanju, jedna od epizoda novog ciklusa “Strukture razgovaranja”.

PROGRAMSKA KNJIŽICA (pdf): 

FESTIVALI:

29. Festival hrvatske drame Marulićevi dani u Splitu, 23.-30.4.2019.

izvedbe: 28. i 28. travnja 2019. u objektu 4 Vile Dalmacija

Fotografirala: Nina Đurđević

Zoom festival 2020, Rijeka, 17. – 25.10.2020.

Izvedba 21.10.2020. u 20h

Fotografirala: Tanja Kanazir / Drugo more

IZ KRITIKA:

Mira Muhoberac, Theatralia – HRT3, 19.11.2018.

Mira Muhoberac, Vijenac 651, 14.2..2019.

“Duboka i bolna mala a velika predstava sa sjajnom i žestokom Aleksandrom Naumov eruptivne unutarnje energije i suzdržanom, discipliniranom i jednako sjajnom Ladom Bonacci, izvrsno režirana.”

Ogla Vujović, Kritikaz, 12.2.2019.

“…Nevelik stan, u kojem (možda) netko stvarno živi, poprište je svakodnevice dviju žena čije su patnje tihe i duboke, njihova netrpeljivost gotovo opipljiva, a uzroci tome nejasni, pa čak i nevažni. ….Vid, sluh, miris, dodir, čak i okus sudjeluju u praćenju ove predstave koja fino i energično udara u hormone i neurone, prikazuje neobjašnjivo i tumači neprihvatljivo.”

Kristina Tešija, gledam.org, 2.5.2019.

“Predstava Ni prijatelj ni brat osvaja svojom toplinom, iako su teme kojima se bavi duboko potresne i neugodne, a atmosfera toliko čemerna da gledatelja na trenutke opetereti do te mjere da ni on sam ne zna uživa li ili bi najradije pobjegao. Komunikacija s publikom, ostvarena prije početka predstave, ostaje lebdjeti u zraku ovog stana i gledatelj ne može ne osjetiti suosjećanje s neurozama, strahovima i ljutnjama koje i ove žene osjećaju.”

Nika Krajinović, Kulturpunkt.hr, 29.10.2020.

“Tako se zapravo u predstavi ne radi o dvije žene i njihovom odnosu, što bi naložila početna postavka, već o cijeloj mreži puknutih veza, rascjepkanom tkivu zajednice i onom raspuklom u pojedincu. To je portret ostataka, poluživota, odjeka boli koji na momente idu ad absurdum, manifestirajući se u igraćim kartama u kajgani, neurotičnom premještanju teglica, besmislenom preslagivanju plahti, telefonu koji uporno zvoni iz pećnice ili fena za kosu koji puše u prazno. Specifičan je to pristup uspostave kazališne igre, tipičan za rad autorice, koji negira dramski tekst, oslanja se na glumačku improvizaciju, u pravi plan stavljajući proces pun narativnih slijepih ulica, hiperpoetičan i vizualno zaokružen, a opet nekako jednostavan. Takvu se predstavu ne samo gleda i sluša, nego osjeća svim osjetilima, percipira kroz aluzije i asocijativni niz doživljaja, u čemu važnu ulogu imaju detalji koji potiču sinestezijsko iskustvo – prženje hrane, trganje tkanine, taktilnost nasilnog nasrtaja na ukućanku. Prikazom te sirove (i surove) svakodnevice s kojom se nose “preživjele”, uprizorenjem traume u prostoru kućne intime, u centar pažnje stavlja se ono što je inače klasificirano kao nebitno, daje se prednost osjećajima nad činjenicama. Time se naslućuje jezik koji izražava neizrecivo, a koji zajedno s nelinearnošću priče stvara dimenziju femininog, uvodeći ženski princip i perspektivu na neklasičan način, smještajući ih u samu strukturu na kojoj predstava počiva.

Ljudski je jezik (pa tako i dramski tekst) ograničen, pogotovo u izražavanju boli kada odušak pronalazi u jecajima i krikovima, a jedan od načina da se s traumom nosimo je da je artikuliramo. No o njoj ne treba nužno govoriti, nekada ju je dovoljno dovesti na površinu svijesti, gledati u nju, bivati s njom. Priliku za to predstava nam daje upravo u svojim dugim tišinama, čija je uloga stvaranje praznog prostora koji pruža trenutak introspekcije i produbljivanja naše senzibilnosti, mjesta koje omogućuje stvaranje novih iskustava. Ni prijatelj ni brat hrabro odstupa od atraktivnog, bučnog i spektakularnog, od obaveze zadržavanja pažnje, ne bježeći ni od bolnih ni od nepoželjnih tema, a bitna je upravo u današnje vrijeme koje često bježi od tišine, pokušavajući je ispuniti pod svaku cijenu, koje nema strpljenja i neutaživo je za novim podražajem, stalno i iznova.”

Premijera predstave realizirana je uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

The post Ni prijatelj ni brat appeared first on ČETVERORUKA.

Dođite!

17. i 18. studenog u 16h, Kapelica zgrade Slave Raškaj, ALU, Ilica 85

KOREOGRAFIJA UTOPIJE, POKRET BR. 3 (novi DOM)

Koreografija utopije, pokret br. 3 dio je serijala izvedbi u sklopu projekta Koreografija utopije.

Dok je pokret br. 2 o muzikalitetu vremena mraka, pokret br. 3 jest o dodiru površine svjetla.

To je istovremeno re-artikulacija materijala izvedbe/projekta DOM, koji su bili početak samog istraživanja o modalitetima međuzavisnosti (različitih medija) i sinestezije.

Izvedba počinje u 16 sati, radi zalaska sunca (ili smračivanja oblaka)!

U radu sudjeluju četiri umjetnice koje pokušavaju sinergijom svojih medija stvoriti sinestetski prostor u kojem je moguće osjetiti specifičnu kvalitetu kojom pogled dodiruje prostor, zvuk tijelo, a slika vrijeme.

Koreografija utopije je umjetničko istraživanje visceralnih politika i poetika zajedništva, dehijerarhizacije, oslovljavanja, razmjene, su-govora, uzajamnosti te višestruke međuzavisnosti. Koreografiju utopije zanimaju feministička dramaturgija, otjelovljena koreografija i koreografija dodira.

Koreografija utopije
Pokret br. 1 – koreografijautopije.tumblr.com
Pokret br. 2 – https://vimeo.com/298877970

The post Noć kazališta – Koreografija utopije, pokret br. 3 appeared first on ČETVERORUKA.

Molimo vas da pišete slobodno i u bilo kojoj formi (stručno, poetski, esejistički, dijaloški, monološki, znanstveno…) te iz bilo koje pozicije (gledateljske, izvođačke, autorske, redateljske, dramaturške, kritičarske, teoretičarske…, ili iz svih njih istodobno).

Više o časopisu pročitajte na poveznici: https://cetveroruka.hr/2017/10/30/687/

Nudimo još nekoliko poticaja za razmišljanje na temu izvedba – transfer – publike:

1. Što se događa u procesu dijeljenja izvedbene građe? 

Kako taj trenutak opisujem, imenujem, doživljavam? Ako se uistinu zapitam nad tim činom u vremenu i prostoru – danas, sada, ovdje, u ovom kontekstu suvremenog življenja, suvremene intimne i političke situacije – mogu li izvedbeno dijeljenje uzeti zdravo za gotovo? Što je to što se uistinu događa, na što pristajem, na što želim ili ne želim pristati?

2. Specifičnost prijenosa (transfera)

Kako na mene djeluje različitost toga što se izvodi, što je predmet prijenosa između izvedbe i publika, izvođača i gledatelja, autora/redatelja/koreografa i gledatelja/publika/javnosti? Kako se spajam sa zvukom, kako sa slikom, kako s riječima, govorom, kako s mirisom i okusom, u doslovnom i prenesenom značenju? 

3. Rezultat izvedbene/estetske relacije

Što očekujem(o), što bi trebala biti svrha prijenosa/dijeljenja izvedbene građe? Što podrazumijevam(o) pod razumijevanjem izvedbe? Kako se odvija spoznaja (umno, tjelesno/osjetilno), kojim sve mehanizmima i/ili spregama (konstrukcijom narativa, asocijacijama, empatijom…)? Je li razumijevanje međusobno prepoznavanje ili niz unutarnjih mikrospoznaja važnih samo za pojedinca, ili oboje? Je li za razumijevanje izvedbene građe nužno vlastito blisko životno iskustvo? Kako razumijevati izvedbe iz udaljenih kulturnih konteksta? 

4. Reprogramiranje suodnosa

Na koje se sve načine reprogramira početni suodnos izvođača i publike tijekom transfera izvedbe? Koje su razlike između pretpočetka (očekivanja, odlaska na neku izvedbu), početka, trajanja i kraja izvedbe (iskustvo bliskosti ili udaljavanja od izvođača/gledatelja) te vremena nakon izvedbe (iskustvo reprogramiranja naše svijesti i ideja, bilo o temi ili o samom izvedbenom događaju)?

5. Karakter transfera

Kako nazvati relacije između izvođača, gledatelja i izvedbenog entiteta tijekom izvođenja? Ako gledatelja shvatimo kao aktivnog sudionika izvedbe koji na temelju vlastitih znanja i iskustava izabire iz izvedbene građe konstruirajući značenja i smisao, označava li transfer, odnosno prijelaz ili prijenos izvedbene građe dovoljno dobro tu akciju? Je li prijenos tijekom izvođenja dvosmjeran, od izvedbe/izvođača prema gledateljima i od gledatelja prema izvedbi/izvođačima? U kakvom su odnosu izvođači i izvedbeni entitet, koji se oblikuje u okolnostima svake pojedine izvedbe, i s druge strane gledatelji i izvedbeni entitet? Može li se reći da tijekom izvođenja dolazi do razmjene ako gledatelj re/akcijama ne pridonosi izvedbenoj građi podjednako kao izvođač i autor? 

Tekstove nam šaljite e-mailom na cetveroruka@gmail.com, najkasnije do 5. prosinca 2018. 

The post Čitanka poziva na pisanje appeared first on ČETVERORUKA.

Ni prijatelj ni brat

petak 9.11. u 19 h

subota 10.11. u 20 h

nedjelja 11.11. u 18 h

Svaka izvedba događa se za 10 ljudi, u stanu u Klaićevoj 72a, dolazak je potrebno potvrditi e-mailom na cetveroruka@gmail.com

Autorica i redateljica: Marina Petković Liker

Dramaturginja: Maja Sviben

Izvođačice: Lada Bonacci i Aleksandra Naumov

Nalazimo se u jednom stanu.

Našem, nečijem, ničijem.

Pogled kroz prozor otkriva zelenilo koje nikako ne odustaje od ljeta. A možda ga i ne vidimo, jer je mrak.

Povremeno zatreperi svjetlo lampica, opet pripadajućih drugom dobu.

U jednom stanu dvije žene razgovaraju. I ne razgovaraju.

Supostoje.

Nataloženi tragovi nekih prošlosti umjesto prašine lebde nad praznim policama.

Tuđi? Njihovi? Naši, zajednički?

Svaku je prošlost moguće utrpati u plastičnu vrećicu. Ili džepove kaputa.

Pa ipak, ponekad u stanu za njih nema dovoljno mjesta.

Ovaj rad nastavlja se na dosadašnja izvedbena istraživanja Marine Petković Liker, ali ovaj put na drukčiji način ispituje izvedbenost bivanja, sudoživljavanja, suosjećanja i suigre. Priča se fragmentarno gradi kroz nekoliko slojeva rastvarajući intimne i društvene odnose jedne manje obiteljsko-susjedske zajednice od koje nije ostalo ni prijatelja ni brata.

Projekt je realiziran uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.

The post Ni prijatelj ni brat appeared first on ČETVERORUKA.

Koreografija utopije, pokret br. 2

10. i 11. studenog 2018. u 20 h

POGON Jedinstvo, Velika dvorana, Trnjanski nasip b.b.

Score za dugo sada i ovdje

u pozadini:

glasanje reptila

glasanje životinja

glasanje ljudi

mi smo niz nabora umotanih u svemir

oslijepjeli zvuk

pjesma je prostor

u izmaglici oscilacija

dodirujući vlastiti govor

soba puna slušanja

gdje smještaju svoj oblik?

Umjetnička organizacija Četveroruka predstavlja prošireno koreografsko istraživanje Sonje Pregrad, Andre Giunia i Tina Dožića o modalitetima međuzavisnosti kao stvaralačkom utopijskom organizmu. Prostor Pogona Jedinstvo postaje iskrivljeno sinestezijsko ogledalo u kojem vibriraju slike tijela koreografije utopije. Razvijajući koreografiju kao proces međuzavisnosti, u kojemu se vrijeme gradi prelijevanjem jednog medija u drugi, prostor postaje amplificirana rezonancija dodira zvukom, svjetlom, pokretom.

Napomena: u predstavi se koristi stroboskop (izmjenični bljeskovi svjetla)

Svjetlo: Tin Dožić

Zvuk: Andro Giunio

Pokret: Sonja Pregrad

Vanjsko oko/uho/tijelo: Gregor Kamnikar i Davorka Begović

Produkcija: Četveroruka

Grafički dizajn: Andro Giunio

Koreografije utopije: Teuta Gatolin, Tara Ivanišević, Larisa Navojec, Nikolina Komljenović, Ana Fazekaš, Žak Valenta, Mia Štark, Silvia Marchig, Roberta Milevoj, Iva Nerina Sibila, Josipa Bubaš, Marko Gutić Mižimakov, Mia Kevo, Luana Lojić, Sonja Pregrad, Bruno Isaković, Siegmar Zacharias, Una Vizek

Hvala: POGON Jedinstvo, FUTUR II, UPUH, Akademija likovnih umjetnosti, OZAFIN, Autonomni centar BEK, M28, Hrvoje Spudić, Teuta Gatolin, Miljenko Bengez, Mia Zalukar.

Projekt je realiziran uz financijsku podršku Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.

Cijena ulaznice: 30 kn (20 studenti)

Ulaznice se mogu rezervirati na cetveroruka@gmail.com, a podići/kupiti na ulazu 30 min prije predstave

https://www.pogon.hr/hr/program/koreografija-utopije-pokret-br-2

https://www.facebook.com/events/187808655430404/

Rad je dio istraživanja Koreografija utopije o modalitetima međuzavisnosti i sinestezije.

Faza 0 koreografijautopije.tumblr.com

Pokret br. 4  – novi Dom (uskoro)

The post Koreografija utopije, pokret br. 2 appeared first on ČETVERORUKA.