UTOPIJA PRODUŽENOG OVDJE I SADA
Subota 20.6. 20-07h
Izvedba-okoliš (intermedijalno događanje)
Ulaz slobodan
Autori:
DISCOllective: DISKObjekt
Tin Dožić: Objekt(i) za pažnje koje odlaze
Teuta Gatolin: Simbiota manifesto esej
Andro Giunio: Kompozicije i improvizacije za trajno i za trenutno
Marko Gutić Mižimakov: &, pjena (01-11+)
Lana Hosni: Tijelo, nježnost, uspostavljanje uvjeta objektima da stignu, jestivi ili nejestivi
Vanda Kreutz: Suptilne promjene, odnos, usklađivanje, zatim uzajamno poništavanje
Branimir Norac: Zvukovni okoliš
Sonja Pregrad: Ne-kretanje, pred-kretanje, po-kretanje, pod-kretanje, o-kretanju
Josipa Štulić: guesthostghost
Produkcija: Četveroruka u sklopu Antisezone 20
Umjetničko istraživanje koje je prethodilo projektu financirala je Zaklada Kultura Nova.
Projekt financiraju Ministarstvo kulture i Grad Zagreb.
UTOPIJA PRODUŽENOG OVDJE I SADA je 11-satni događaj zamišljen kao koreografija okoliša. Publika je pozvana ući, izaći, gledati i slušati, boraviti, jesti i odmarati unutar ovog cjelonoćnog događanja.
Utopija produženog sada i ovdje nastaje iskustvom kolektivnog – kroz ambivalentnost njegove definicije kao objekta umjetnosti ili kategorije društvenog. Autorica projekta, plesna umjetnica Sonja Pregrad kreće iz medija plesne izvedbe, ali s namjerom da okoliš, odnosno njegovi dijelovi, bivaju mišljeni drukčije, kao instalacija, koncert, film, performans, esej… te ga se želi ostaviti otvorenim za doživljaj svakog posjetioca.
Na temelju svog višegodišnjeg koreografskog interesa, autorica koncepta pozvala je devetero umjetnica i umjetnika u šestomjesečno istraživanje, koje je uključivalo i dvomjesečni period fizičke odsječenosti usred epidemiološke krize, te ih pitala kako bi, iz svojih umjetničkih medija i autorskih poetika i politika definirali svoj OBJEKT PRODUŽENIH OVDJE I SADA.
OBJEKTI su mišljeni kao porozni i živi entiteti koji pristižu u ‘sada i ovdje’ sa svojim povijestima i politikama orijentacije. Time da, s jedne strane, oni svi zajedno nisu instrumentalizirani jednom autorskom vizijom, a da s druge nisu skup autonomnih radova, već voljno u dodiru i svjesno, sa svojim različitim strategijama, razvijaju međuprostore i međuodnose, oni aktiviraju OKOLIŠ kao koreografiju.
Produžujući vrijeme trajanja na 11 sati, te proširujući prostor, mimo samo izvedbenog ili vizualnog, na prostore svih prisutnih tijela i predmeta, te unutarnje i vanjske prostore Pogona Jedinstvo, puštamo IZVEDBI OKOLIŠA da preuzme oblikovanje vremena i prostora ove proširene koreografije.