Olja Lozica
Marija Ott Franolić
Čitanje kao inspiracija. Umjetnost kao lijek.
Njezino iskustvo rada u grupi: Pisanje kao vid terapije, oslobođenja, dijeljenja mišljenja, slušanja drugog, prihvaćanja drugačijeg pogleda na svijet. Razmjena stavova kao osnova rasta i razvijanja. NADA. OTVORENOST.
Moje asocijacije (sličnosti u razmišljanju koje prepoznajem + inspiracija, misli za razmišljanje)
Slična iskustva (rad sa studentima) – uviđanje da su posljednje dvije godine, različita traumatska iskustva (okolnosti u kojima jesmo) utjecale na odnos mladih ljudi prema umjetnosti – čitanju, pisanju, uopće potrebi da se otvoreno izlože i iskažu svoja osjećanja, razmišljanja. Traumatsko je potaknulo inspiraciju. Pozitivno rođeno iz nemilih okolnosti, iz prostora traume i osjećaja bespomoćnosti, ništavila, besmislenosti.
Kristina Tešija
Pitanja koja su joj se otvarala tijekom vremena:
1. Komu pišem? – (u početcima misao) pišem ljudima sličnima sebi.
2. Tko ovo uopće čita? – ispostavilo se da to (tekstovi) postoji sve u digitalnom svijetu i to uglavnom čitaju ljudi iz autorskih timova, osobe koje su sudjelovale u radu na predstavi; NEVIDLJIVOST; ne čita šira publika.
3. Kako uopće trebam pisati (stil)? – da bih došla do šire publike, a pobjegla od starog arhaičnog jezika; kako njegovati svoj stil?
4. Kako uopće mogu biti slobodna u svojem pismu? – ako poznajem ljude koji su radili na predstavi, dvojba – koliko otvoreno, iskreno o tome pisati; hoće li se stvoriti prostor nelagode ako sam potpuno iskrena? AUTENTIČNOST.
Moje asocijacije (sličnosti u razmišljanju koje prepoznajem + inspiracija, misli za razmišljanje)
Gdje je granica između družbe i službe? Nerijetko sam u radu na predstavama imala slična iskustva i dvojbe; događalo se da je rad s bliskim ljudima, ljudima s kojima postoji određena povijest odnosa i izvan rada na predstavi, postajao kamen spoticanja, “povijest odnosa” otežavala je rad, jer su se podrazumijevale prilagodbe upravo zbog “te povijesti”; rad u “rukavicama”, ne ide se do kraja; povjerenje dobiva drugo značenje – povjerenje se svodi na poštivanje granice ugodno/neugodno; najčešće takav pristup nastoji zadržati sadržaj u zoni ugode; onda nema istraživanja, nema iskrena kopanja po sebi, nema samopropitkivanja i razvoja; iz procesa se ne izlazi promijenjen; čemu onda rad? Kako zadržati autentičnost u odnosu na bliske ljude koji temeljem mojeg osobnog pozicioniranja, iznošenja nekog stava mogu osjetiti nesigurnost, nelagodu, ugroženost…? Treba li se voditi prema njima ili prema sebi?
Sloboda = odgovornost. Tek kad čovjek preuzme odgovornost može postati slobodan.
Ana Jelušić
Pričajući o procesu rada na predstavi, pojmovi koji su ga obilježili: SURADLJIVOST; ISTRAŽIVANJE; otvorenost; podjednako sudjelovanje.
Dogovor na početku procesa: neka svatko sudjeluje kako može i želi sudjelovati. Nema nametanja pozicija, načina (kako), unaprijed dogovorenih hijerarhijskih pravila rada u grupi.
Pitanje tijekom procesa: odlučiti se za predstavu kao “gestu” – zatvoren paket koji komunicira neki zatvoreni, organizirani, jasno profilirani sadržaj ili predstava kao “open end process”?
Odluka – više istraživanja umjesto proizvodnje.
Moje asocijacije (sličnosti u razmišljanju koje prepoznajem + inspiracija, misli za razmišljanje)
Uvesti pojam suradljivosti – u radu s mladim ljudima kao temelj promišljanja rada i razvijanja bilo kakva izvedbenog materijala. Zaokružena predstava (gesta) ili otvoren materijal kojem je dano osnova da i dalje raste, razvija se, briše, uspostavlja, adaptira se u odnosu na ljude i njihove životne okolnosti. Živo kazalište = istraživanje. Mrtvo kazalište = proizvodnja.
Eva Kraljević
IZMJEŠTENOST; NJEŽNOST; KREATIVNA KRIZA; INSPIRACIJA.
Njezini tekstovi, razmišljanja na ove teme – apsolutno prepoznavanje. Inspiracija.
Redefiniranje pojma – dom. Što je to uopće dom? Gdje pripadam? Tko sam, ako nisam *? Tko sam ako jesam *? Priča o SIDRU (uzemljenju), pokušaju razumijevanja same sebe – menstrualni ciklusi, 4 faze, 4 različita načina promišljanja, doživljavanja svijeta (a izlaze iz biologije, iz specifičnosti ženske energije).
Pronaći okvir da bi se ponovo počelo disati. RIJEŠITI SE STRAHA od samoga sebe. Riješiti se pitanja – jesam li na nivou? Riješiti se straha od pitanja “što radiš”? Ne osjećati nelagodu zato što nisi inspiriran i u ovom trenutku života ponireš u sebe, da bi se upoznao, spoznao, prihvatio – točno onakav kakav jesi, bez osude, bez nametnuta očekivanja.
Moje asocijacije (sličnosti u razmišljanju koje prepoznajem + inspiracija, misli za razmišljanje)
Pokušaji ponovna pronalaska sebe podsjetili su me na tečaj na kojem sam bila Buđenje Boginje – 4 tjedna, praćenje 4 faze menstrualnog ciklusa i 4 tipa energije s kojim radi žensko tijelo (amazonka, majka, svećenica, vještica), 4 tipa dinamičke meditacija, oslobođenje energije u polusatnom dnevnom plesanju s povezom na očima. Evine misli, rečenica, tekstovi podsjetili su me na Barthesa i Valeryja. Vratiti se riječima kao prostorima za istraživanje sebstva. Usuditi se biti KRHAK i ne bojati se svoje krhkosti. U krhkosti stanuje ljepota, iskrenost, autentičnost.