Pozivamo vas na premijeru nove predstave Marine Petković Liker
– PRAVILA SU JEDNOSTAVNA –
Premijera 17. i 18.12.2022. u 20h, u prostoru StudijaChekhov, Gajeva 10, Zagreb.
Predstava okuplja četiri muškarca koji se susreću u neobičnu zajedništvu i uspostavljaju komunikaciju, pritom se sudaraju sami sa sobom, s vlastitom intimom i pozicijom u kojoj je previše toga prošlo, a premalo toga ostalo da bi se promijenile odluke koje su ih dovele na ovo mjesto.
PRAVILA SU JEDNOSTAVNA
Autorica i redateljica: Marina Petković Liker
Autorica poezije koja se koristi u predstavi: Vlatka Valentić
Dramaturške suradnice: Vlatka Valentić i Maja Sviben
Oblikovatelj svjetla: Saša Fistrić
Oblikovateljica kostima i asistentica scenografije: Ana Paulić
Snimateljica i fotografkinja: Nina Đurđević
Producentica: Roza Medvešek
Igraju: Maro Martinović, Sven Medvešek, Mateo Videk, Fabijan Komljenović
Rezervirajte mjesto za jednu od izvedbi e-mailom na cetveroruka@gmail.com
Za stolom smo četvorica – ako nismo dvojica, ako nisam sam, ako svaki od nas nije sam. Dijelimo samo karte. Igraj: baci, odgovaraj, nosi, sijeci. Nemaš aduta? Igraj, ne igraj se, ta su vremena davno prošla. Pravila su jednostavna i nemilosrdna, ali nitko se ne buni, nije to život. Naše karte nisu karte nečega, na njima nema gradova i država, brda i dolina. Nemamo previše izbora: deset brojki, četiri simbola, tri slike. Svi likovi su dvolični – osobito žene, gorko bi rekao jedan od nas – no sva su lica ista. Karta je karta kako god je okreneš. Možemo igrati šutke, ovo nisu igre riječima. Da smo na pozornici, ne bi bilo dijaloga, a svi bi monolozi bili unutarnji. Bavimo se sobom, za publiku više-manje: tko šiša kibicere, da imaju muda, i sami bi zaigrali. Možemo igrati cijelu noć čak i ako se ne poznajemo, čak i ako smo smrtni neprijatelji, osobito ako smo neprijatelji: svaki od nas igra da pobijedi, makar igrao samo da mu prođe vrijeme, da prođe što prije. Nije li pobjednik onaj koji se riješi svih karata? Kako karta padne, tako je netko odnese, igra se vrti oko prostora gdje nečega više nema. Gdje nema ničega – to svi mislimo, nitko ne izgovara. Igra se vrti gotovo kao priča, gotovo kao četiri priče navrh jezika. Ako se vrtnja dovoljno ubrza, možda se jedna otme, možda dobije glas, možda je drugi čuju. Ne dijelimo samo karte, nego i prazninu – ravnu plohu stola, hladno svjetlo koje nam prži ruke dok lica ostaju u tami. Možda, možda, možda u glavi čujemo istu daleku glazbu, neki tango na koji nitko ne pleše. Kad-tad ćemo ustati i razići se. Za vas trojicu ne znam: mene tješi što me kod kuće čeka prekinuta partija šaha s neznancem u zrcalu.
Tijekom pandemijskih i postpandemijskih godina Četveroruka je započela novi ciklus kazališnih predstava koje tematski i formom istražuju stanje i osjećanje pojedinaca u pokolebanim intimnim svjetovima. U tom smo se razdoblju svi morali brzo snaći, još se više orijentirati na digitalno, internetsko komuniciranje, distanciranje, domišljatost i kreativnost u korištenju novih strategija. Tko je imao snage, znanja i nadahnuća, našao je svoj put i uspostavio novu ravnotežu. Međutim, mnogi su ostali duboko uronjeni u vlastite samoće, izgubljenosti, nejasnoće, besmisle. Osjećaj će biti poznat svakome tko je život gradio na načinima komunikacije koji zahtijevaju susretanje, bliskost, prostorni, taktilni i emotivni kontekst. Svima koji se “nisu snašli” prijeti “nestanak”, ali to nije najgore. Najgore je kad nestajanje traje.
U predstavi “Pravila su jednostavna” Marina Petković Liker oslanja se na neke prethodno istražene postupke u radu s glumcima, ali ovaj put se fokusira isključivo na muške izvođače. Zbog ispitivanja novog segmenta proizvodnje govora, prvi put koristi “vanjski tekst”. Poezija Vlatke Valentić iz neobjavljene zbirke “Reci mi što vidiš” bila je jedan od elemenata rada na predstavi. Njezine pjesme korištene su kao inspiracija i uporište za unutarnje svjetove lica koja se pojavljuju u predstavi. Provuku se kroz razgovore, čuju u povjeravanju publici, ponekad cjelovito, ponekad fragmentirano, uvijek jazzirano.
Predstava je podržana od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i od Gradskog ureda za kulturu,međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba