RAZGOVARANJE

Autorica i redateljica: Marina Petković Liker
Dramaturginja: Maja Sviben
Dizajn zvuka: Luka Gamulin
Fotografkinja: Nina Đurđević
Snimateljica: Nives Milješić
Montažerka: Iva Ivan

Glumice: Lada Bonacci, Slavica Jukić, Jasna Palić Picukarić, Barbara Prpić, Urša Raukar, Dijana Vidušin

 

VELIKO HVALA ženama iz Udruge žena Općine Darda!

 

datum premijere: 30.6. i 1.7.2019.

Izvedbe na Festivalu Ganz nove Perforacije realiziraju se u suradnji sa StudioChekhov Croatia.

 

 

neke se stvari ne daju ispričati…

treba osjećati

neke se stvari ne daju prepričati…

treba slušati

 

Ova predstava nije kao predstava. Više je kao proces. Proces susretanja, otkopavanja, suočavanja…

Četvrta epizoda umjetničko-istraživačkog ciklusa Udaljenosti bavi se susretom 6 žena koje, potaknute stvarnim razgovorima dokumentiranima u Dardi (Baranja), stvaraju narativ jednog specifičnog osjećaja vremena i prostora u kojem živimo danas u Hrvatskoj, a koji je mimo dominantnih društvenih i političkih narativa. Baveći se glasom i strukturama rečenice, koje uzimaju u obzir sve napukline i nejasnoće, glumice će uspostaviti jazz razgovor s kolektivnim i individualnim pričama. Unutar njega, za svakog se gledatelja otvara unutarnji prostor razgovaranja, a možda i tema o kojima se nismo usudili govoriti, a kamoli razgovarati.

O prethodnim epizodama možete vidjeti ovdje:

 

FOTOGALERIJA:

Fotografirala: Nina Đurđević

Stvar je u nijansama.

 

Više o predstavi:

Ova predstava ima dvostruku temu.

Prva se tiče sadržajne razine: nemogućnost razgovaranja – “od sve sile prijatelja i ljudi koji me okružuju, nemam kome reći kako sam, nemam nikoga kome bih mogla ispričati što mi je na duši, što me muči, što me boli, nemam čak nikoga s kime bih se mogla veseliti”… U trenutku kada nas pritišće svakodnevica u kojoj su na svakom uglu buka, verbalno iživljavanje, retorička “pogreška”, vikanje, floskule, fraze i niz sličnih govornih pojava koje zaštićuju i prikrivaju osobu koja govori, njegovo razmišljanje i osjećanje – a kojima je svrha stvaranje šuma, zamućivanje istine, jednosmjerna komunikacija… – u ovoj predstavi bavimo se govorom koji otkriva i koji glasom i riječima nastoji otvoriti ono što neizgovoreno (a time i neoblikovano u misli, svjetove i činjenice) stoji unutar nas i što nam takvo neizraženo ne da da promijenimo osjećaj svijeta u kojem živimo.

Druga tema tiče se kazališno-medijske razine, odnosno načina na koji se predstava događa, tretiranja prostora i vremena, suigre i suosjećanja između tijela izvođača i tijela gledatelja te sinergije doživljaja na razini svih osjetila.

Ove dvije teme ovise jedna o drugoj, a njihovo međusobno utjecanje tema je specifičnog kazališnog rada autorice i redateljice ove predstave i autorskog tima s kojima već niz godina surađuje.

 

IZ KRITIKA:

“Petković Liker razvila je zaista specifičnu estetiku i poetiku svojih autorskih radova, koja energetski prožima svaki njezin rad, natkriljujući razlike u temi, prostoru ili izvedbenim tijelima specifične situacije. Izvedbama s njezinim potpisom dominira ljepljiva toplina koja mekoćom i otpornošću paukove mreže sljubljuje sudbine likova, zahvaćajući i publiku, koja pak balansira između osjećaja da je preblizu i predaleko.”

Ana Fazekaš, 12.7.2019., Kulturpunkt.hr

 

Razgovaranja, kao i cijeli ciklus Udaljenosti, iznimno je dobrodošlo osvježenje. Ono beskompromisno zauzima prostor i vrijeme za zaista dubinsko istraživanje različitih aspekata tema ranjivosti, komunikacije, suigre, supostojanja. Na isti način, Petković pruža prostor i glumicama i publici da se zaista susretnu, bez straha od šutnje koja se proteže kroz gotovo prvu četvrtinu predstave. Ovo uzimanje prostora za bivanje i komunikaciju izvan dominacije događaja ili priče (vječito muški orodnjenih instanci) predstavlja možda i najsnažniju feminističku gestu u umjetničinom radu, kao i preporuku za gledanje, ukoliko za njega ponovno bude prilike.”

Josipa Lulić, 19.7.2019. VoxFeminae

 

“Takav tip izvedbe iskustvo je koje želi iznuditi samopromatranje. Jer radi se o onome neizrecivom; i izvedba tome teži. Ne da se čuju neke teške priče i nepravedne sudbine, niti da se shvati kako je zapravo bilo, nego da se osjeti ono što se ne može ispričati. Kako u jednu priču staviti sve emocije, kontekste, motive, probleme i dvojbe njenih aktera. Kako bez svega toga uopće zauzeti neki stav, kako shvatiti i prihvatiti što i zašto se nešto dogodilo i još uvijek se događa?”

Anja Đurinović, 13.8.2019. Plesnascena.hr

 

IZ MEDIJA:

“Cilj je bio da uhvatim pravo osjećanje življenja, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kroz taj su razgovor zapravo izašle vrlo zanimljive priče i suživoti što je nešto što se meni čini kao paradigma problema života danas u Hrvatskoj. Tu su udaljenosti među ljudima, veza koje su pukle i koje se više ne mogu jednostavno uspostaviti, a s druge strane svijet da stvari ovdje iz Zagreba izgledaju potpuno drugačije.”

intervju s Marinom Petković Liker, super1.telegram.hr

 

“Forme su različite, i zato stvari radim u epizodama. U svakoj epizodi bavim se drugim elementom, na drugi način pokušavam istražiti i oblikovati izvedbeni materijal. Umjesto pisanja dramskog teksta, oblikuju se elementi izvedbe tijela, glasa, govora, suodnosa razaličitih medija.”

intervju s Marinom Petković Liker, maz.hr

 

Realizaciji ovog projekta financijski su pomogli Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Image result for logo gradski ured za kulturu grada zagreba  Image result for logo ministarstvo kulture